Zagrizi glinu

100.00kn


Zbirka poezije Zagrizi glinu u potpunosti je definirana isključivo svojim tematom. Damir D. Ocwirk dotiče ovdje kroz sociološku perspektivu mnoge raznolike teme; politikanstvo, stanje društva, donosi psihološku i biheviorističku analizu pojedinca… Djelo je tako kroz svoje pjesme vrlo slojevito, ali ipak, ostaje pomalo nejasno što je pjesnik želio reći. Cijela je knjiga obavijena karikaturom, podrugljivošću i humorom. A ako nas je taj poeta ludens nastojao samo nasmijati, kako se među šaljive stihove uvukla i ona najteža tema  naroda danas koja za sobom vuče još uvijek nerazriješena pitanja – smrt na bojišnici, rat i sve njegove strahote? Ja osobno stekla sam dojam da je Ocwirk želio poručiti kako se sa svim boljkama možemo smijati na različite načine i čak izrugivati vlastitoj ludosti, samo sa ratom ne, jer u njemu leže ranjena srca i težnje koje nikako da pronađu mir kojem nesumnjivo teže.

Marija Mišić, mag. theol.

Kategorija:

Description

Zbirka poezije Zagrizi glinu u potpunosti je definirana isključivo svojim tematom. Damir D. Ocwirk dotiče ovdje kroz sociološku perspektivu mnoge raznolike teme; politikanstvo, stanje društva, donosi psihološku i biheviorističku analizu pojedinca… Djelo je tako kroz svoje pjesme vrlo slojevito, ali ipak, ostaje pomalo nejasno što je pjesnik želio reći. Cijela je knjiga obavijena karikaturom, podrugljivošću i humorom. A ako nas je taj poeta ludens nastojao samo nasmijati, kako se među šaljive stihove uvukla i ona najteža tema  naroda danas koja za sobom vuče još uvijek nerazriješena pitanja – smrt na bojišnici, rat i sve njegove strahote? Ja osobno stekla sam dojam da je Ocwirk želio poručiti kako se sa svim boljkama možemo smijati na različite načine i čak izrugivati vlastitoj ludosti, samo sa ratom ne, jer u njemu leže ranjena srca i težnje koje nikako da pronađu mir kojem nesumnjivo teže.

Marija Mišić, mag. theol.

Reviews

Urednička recenzija

POETA LUDENS

Ako bismo u tumačenju ovog književnog djela, odmah na početku, pokušali odrediti njegovu središnju nit, mogli bismo ustvrditi kako je to zapis koji kroz karikaturu komentira splet životnosti i čovjekove zbilje, ali samo i isključivo u jednom segmentu – one površne, zaokupljene događanjima unutar društva, bez dubljeg traganja za uzrocima i smislom svega toga ili možda rješenjem. Djelo tako donosi brojna aktualna politička i društvena događanja na satiričan, izrazito podrugljiv način. Tematsko-motivacijski slijed rečeno samo potvrđuje. I dok se stihovi nižu precizno, oštro, dovitljivo, pjesnik Damir D. Ocvirk kroz svoju zbirku poezije Zagrizi glinu predstavlja nam se kao poeta ludens.

Njegova pjesmozbirka sačinjena je iz dva dijela, od kojih prvi nosi naziv Utrka muha, a drugi Nadjev od pjene. Kolorit je u svakoj komponenti zbirke potpuno jednak, naglašen je satiričan karakter pjesama i karikatura motiva, tema i sl., te se čitajući djelo stječe dojam kako je pjesnik žalio zaobići svaki ozbiljan pogled na zbilju i svemu se jedino narugati, nasmijati, bez nekog dubljeg smisla skrivenog u stihove. Tako je u prvom dijelu postigao pomalo ogorčen izraz, nalik kuknjavi na društvenu scenu i sve one koji sudjeluju u javnom životu (političare, vjerske poglavare, različite aktiviste u borbi za prava pojedinih skupina, građane), jer svim tim boljkama naše trenutne situacije svakodnevno nas zasipaju svi mogući mediji i dosegle su razinu koja teško da više i može biti humoristična. Kroz stihove pjesme Juropolitičar donosi karikaturu trenutne političke garniture, u pjesmi Šamani izruguje naivne sljedbenike imputirajući im čak neku ograničenost. Njegov Alkemičar priča o jednoumlju u kojem svatko tko pokuša nešto promijeniti biva uklonjen. Pjesnik ovdje u mnogim pjesmama još govori o taštini (Klon, Prolaznik), potkupljivanju i odnosu prema čovjeku (Bila je samo žena, Koš za smeće), o utrci za novcem (Homo fiskalis),zatim o hinjenoj brizi za druge dok u biti svatko gleda samo svoje interese (Luđak, Snig nad šokadijom), o ratovima općenito, o razlozima istih (Ljubavna) i slično. No, je li postigao šaljivost s mjerom ne zalazeći u cinizam preko granica dobrog ukusa i ne vrijeđajući, svaki će čitatelj morati odlučiti ponaosob. Nadalje, krajem prvog ciklusa zbirke nalazimo iznenadan skok u ozbiljnost, bez trunke šaljivosti. Ratni temat – Vukovar pogođen u bit kroz pjesmu Grad jalovih snova, pripovijest o masovnoj grobnici kroz Šturi sonet te definicija megalomanske naravi u međudržavnim odnosima zemalja „Balkana“ iznensena u pjesmi Duga noć. Zašto nas je Ocvirk tim obratom iznenadio? O tome možemo samo nagađati. Otvarajući zatim sljedeće poglavlje, primijetila sam tek nezamjetni dašak promjene. Stih se pomaknuo za nijansu i postao nešto prozračniji. Dok je temat ostao isti, humor je postao lakši i opušteniji, pomalo distanciran. Kroz Dva piva poeta je raščlanio rodnu ideologiju i spolnost 21. stoljeća, zaključujući kako danas sve prolazi. Jedino je bitna požuda i egoizam što potkrjepljuje stihovima samo da su požudne / i nek vole samo mene. Dotaknuo se zatim pitanja transrodnih osoba, homoseksualne i biseksualne orijentacije (Riđokosa Ana, Sladoled) pa površnosti romanse i ljubavnih odnosa općenito u današnje vrijeme te promiskuiteta i manjka vrijednosti, također komentira i modu i estetiku danas (Soneta od ljubavi, Blage žene, Slavi redatelj, Plavi korzet). Sve to šaljivo zaokružuje naslov Kruške i jabuke kojim pjesnik opominje na prirodni poredak stvari protiv kojeg se ne može i poručuje No, okrećeš li Božju uru / kad sadiš vjetar, žnjet ćeš buru. Na samom kraju ostaje nešto drukčiji promišljaj zbilje. Pjesma Ljuljačka, poput pjesme Starac također, kao metafora o prolaznosti ostavlja podsjetnik da vrijeme otkucava, propituje se o snovima ljudskog bića i o domašajima života. Zaključujemo tako da sve povlači jedno drugo i, uruši li se temeljni sustav vrijednosti, propada sve. Nastupa vrijeme bez skrupula i život ostaje isprazan, smiješan. Pjesmozbirka Zagrizi glinu zapis je upravo toga kroz pogled jednog od aktera svega, jer pisac i sebe ukalupljuje u taj humor prikazujući se kao pijanicu i neradnika koji u dokolici bilježi viđeno te stvara zapis očevida jedne smrti – smrti društva i kulture naroda koje pokapajući prave vrijednosti, ubija samo sebe.

Zbirka poezije Zagrizi glinu u potpunosti je definirana isključivo svojim tematom. Damir D. Ocvirk dotiče ovdje kroz sociološku perspektivu mnoge raznolike teme; politikanstvo, stanje društva, donosi psihološku i biheviorističku analizu pojedinca... Djelo je tako kroz svoje pjesme vrlo slojevito, ali ipak, ostaje pomalo nejasno što je pjesnik želio reći. Cijela je knjiga obavijena karikaturom, podrugljivošću i humorom. A ako nas je taj poeta ludens nastojao samo nasmijati, kako se među šaljive stihove uvukla i ona najteža tema  naroda danas koja za sobom vuče još uvijek nerazriješena pitanja – smrt na bojišnici, rat i sve njegove strahote? Ja osobno stekla sam dojam da je Ocvirk želio poručiti kako se sa svim boljkama možemo smijati na različite načine i čak izrugivati vlastitoj ludosti, samo sa ratom ne, jer u njemu leže ranjena srca i težnje koje nikako da pronađu mir kojem nesumnjivo teže.

Marija Mišić, mag. theol.