Vinožito

120.00kn


Back Cover

Majić je smiren, odmjeren kušač svjetla; snova i zbilje. On duboko poštuje zakon neba i zemlje. Zato ostaje skroman u prosudbi o mladim književnicima pitajući se, propitujući i nas same: Koliko ih je uspjelo? Uspjeli su samo oni koji su vidjeli svjetlo. Prvo je bila tama, noć, pa zatim svjetlo. To svjetlo, u književnom svijetu Vlatka Majića nikada nije nestalo, ugaslo, ono je vječno, ono nas uvodi u igru, u jednostavnost. Umjetnost bi trebala, morala, biti u jednostavnosti. Jednostavne igre se najduže pamte jer su nastale iz potrebe i kao takve ovjekovječene. Vidi jednostavnost i ljepotu. I spreman je na promjene koje su uljudne, humane i bliske djeci, pravednosti i kreativnim kušnjama koje njegov senzibilitet i kreativnost postaviše pred njega. Zato će za istinske tragače ovaj KAOČASOPIS biti svjetlost na putu ljepote jedne osobne kreativnosti.

Fabijan Lovrić

Kategorija:

Description

Majić je smiren, odmjeren kušač svjetla; snova i zbilje. On duboko poštuje zakon neba i zemlje. Zato ostaje skroman u prosudbi o mladim književnicima pitajući se, propitujući i nas same: Koliko ih je uspjelo? Uspjeli su samo oni koji su vidjeli svjetlo. Prvo je bila tama, noć, pa zatim svjetlo. To svjetlo, u književnom svijetu Vlatka Majića nikada nije nestalo, ugaslo, ono je vječno, ono nas uvodi u igru, u jednostavnost. Umjetnost bi trebala, morala, biti u jednostavnosti. Jednostavne igre se najduže pamte jer su nastale iz potrebe i kao takve ovjekovječene. Vidi jednostavnost i ljepotu. I spreman je na promjene koje su uljudne, humane i bliske djeci, pravednosti i kreativnim kušnjama koje njegov senzibilitet i kreativnost postaviše pred njega. Zato će za istinske tragače ovaj KAOČASOPIS biti svjetlost na putu ljepote jedne osobne kreativnosti.

Fabijan Lovrić

 

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Vinožito”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Urednička recenzija

Spomenik jeziku i metafori

(Iz recenzija, osvrta, impresija ...)

 

 

Ovim sadržajno neuobičajenim, jezično razigranim i nadasve osebujnim žanrovski heterogeno-asocijativnim ekspresijama - kao na neki način, poeto-ljetopisnim diarijem kojim plijeni u ovoj knjizi Obeščašćivač, Majić zacijelo nije obeščastio naše književno-standardne norme; on je povezujući ih svojom licentia  poeticom i vatrenim zanosom razbuktao božanstvene sentimente logosa, što bude u čovjeku istinsku ljudskost.

Ante Tičić

Majić je smiren, odmjeren kušač svjetla; snova i zbilje. On duboko poštuje zakon neba i zemlje. Zato ostaje skroman u prosudbi o mladim književnicima pitajući se, propitujući i nas same: Koliko ih je uspjelo? Uspjeli su samo oni koji su vidjeli svjetlo. Prvo je bila tama, noć, pa zatim svjetlo. To svjetlo, u književnom svijetu Vlatka Majića nikada nije nestalo, ugaslo, ono je vječno, ono nas uvodi u igru, u jednostavnost. Umjetnost bi trebala, morala, biti u jednostavnosti. Jednostavne igre se najduže pamte jer su nastale iz potrebe i kao takve ovjekovječene. Vidi jednostavnost i ljepotu. I spreman je na promjene koje su uljudne, humane i bliske djeci, pravednosti i kreativnim kušnjama koje njegov senzibilitet i kreativnost postaviše pred njega. Zato će za istinske tragače ovaj KAOČASOPIS biti svjetlost na putu ljepote jedne osobne kreativnosti.

 

Fabijan Lovrić

 

Majić je pjesnik koji se stalno u svojoj poeziji vrti između čuda poezije i čuda stvarnosti. Ono što mu izmiče u njegovoj stvarnosti, u njegovom svakodnevnom iskustvu on to pokušava nadometnuti poezijom. Što se dogodi? On ljepotom poezije, ljepotom riječi, ljepotom ritma stvori taj neki novi svijet i u onom trenutku kada ga je stvorio on ga s druge strane ruši i vraća postavljajući mu neka druga pitanja. On želi doći do neke svoje stvarne zemlje, on želi uputiti svoju poeziju nekim stvarnim ljudima, imenima, on se želi vratiti u vlastito djetinjstvo, on se želi truditi biti kao dijete. Njegova poezija je vrteška između pamćenja i stvarnosti, vrteška između djetinjstva i jezika kojim on sad govori. Riječ je o poeziji koja je vrlo duboka i koja ponajviše govori o sebi.

 

Miroslav Mićanović

 

Vlatko Majić je u svojim pjesmama povezao dva slična kraja: Hercegovinu i Pag. Zemlja škrta, mnogo bure i mnogo sunca njihove su sržne oznake. Tu obitava naročita vrsta ljudi koju krasi odvažnost i mudrost. Ali, koji to kraj ne bi želio takve ljude? Oni su opća čežnja, recimo to tako. Majićeva zavičajnost  ustvari  je govor o općem u svakome od nas.

 

Miljenko Stojić

 

Autor zbirke „Krila nad vodom“  služi se parabolama, poetsko-proznim oblicima pa i dužim proznim zapisima. Osmijeh nezrela doba. Stil mu je, kao što se može naslutiti, duboko simboličan, pjesničke slike zgusnute, a metafore smione. Tako pjeva Vlatko Majić. Tako pjeva baštinik hercegovačkoga krša i otočke uronjenosti u univerzum.

 

Grga Rupčić