U sobi njenih misli

100.00kn


Back Cover

Postoji shvaćanje ili izreka da u životu prepoznajemo dvije osnovne kategorije žena, one koje brišu prašinu i one koje je dižu. Svojom metaforičnošću ova izreka se stavlja pred svaku ženu kao upit. Kojoj kategoriji pripada? Svaka suvremena žena, a naročito one koje pripadaju kategoriji umjetnica, spisateljica i sl. ruše postojeće predrasude o ženi. Kada je u pitanju žena spisateljica nesumnjivo je da se radi o osobi koja na neki način sahranjuje milenijsku mušku svijest o ženi, pa i o ženi u književnom diskursu. Rađaju se nove Ane Karenjine, nove Hasanaginice, nove Penelope, Antigone, nove gospođe Bovary koje sudbinu žena u književnosti preusmjeravaju u drugom i drugačijem pravcu. Jedna od njih je svakako i naša mlada spisateljica Nataša Subašić koja je na putu izgradnje svog feminističkog stila i teksta.

Jašić Fikreta, magistra komparativne književnosti i bibliotekarstva

Kategorije: ,

Description

Postoji shvaćanje ili izreka da u životu prepoznajemo dvije osnovne kategorije žena, one koje brišu prašinu i one koje je dižu. Svojom metaforičnošću ova izreka se stavlja pred svaku ženu kao upit. Kojoj kategoriji pripada? Svaka suvremena žena, a naročito one koje pripadaju kategoriji umjetnica, spisateljica i sl. ruše postojeće predrasude o ženi. Kada je u pitanju žena spisateljica nesumnjivo je da se radi o osobi koja na neki način sahranjuje milenijsku mušku svijest o ženi, pa i o ženi u književnom diskursu. Rađaju se nove Ane Karenjine, nove Hasanaginice, nove Penelope, Antigone, nove gospođe Bovary koje sudbinu žena u književnosti preusmjeravaju u drugom i drugačijem pravcu. Jedna od njih je svakako i naša mlada spisateljica Nataša Subašić koja je na putu izgradnje svog feminističkog stila i teksta.

Jašić Fikreta, magistra komparativne književnosti i bibliotekarstva

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “U sobi njenih misli”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Urednička recenzija

U sobi njenih misli

„Nadišla sam val

I sada slobodna da krenem

K nutarnjem svom ljetu

Osluškujem

Tu tajnu u biću

Tu tajnu  i meni samoj skritu.“

 

Dora Maar

 

Od feminističke šutnje do dijalogičnosti

 

„Žena nikada ne dobiva riječ!“

 

Hélène Cixous

 

Ovakvom ili sličnim izjavama oglašavale su se feministkinje sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. No pedesetak godina kasnije na pozornici gino teksta i gino kritike nastaje revolucija. Ženski tekst ekspanzivno plijeni kulturna prostranstva Europe i Svijeta. On postaje prostor na kome se odigrava složeni dijalogizam konteksta s naglašenim žensko-muškim odnosima kao i prepoznatljiv diskurs koji pokreće polje diskursivne prakse. On postaje mogućnost transformacije društvenih i kulturnih sadržaja i odnosa. Jer, dvadeset i prvo stoljeće je stoljeće u kojem je progovorila žena umjetnica, intelektualka, spisateljica, novinarka, arhitektica, stjuardesa, političarka i sl. Dvadeset i prvo stoljeće je stoljeće koji je u književnosti označen feminističkim glasom, u književnosti gdje ženski tekst postaje polje ženske i žensko muške dijalogičnosti koji postaje smisao ženske kreativnosti i njenog kreativnog dometa.

Kroz dijalogičnost ženskog književnog teksta i kroz pjesnički prostor dvadeset i prvog stoljeća se jasno prepoznaje i manifestira glas ženske akcije, ženskog intelekta, misaonosti, glas ženske fikcije i autofikcije, glas njene duše i njenog tijela, njene borbe za identitetom u naglašenoj kulturnoj bipolarnosti.

Dvadeset i prvo stoljeće je obilježen pojavom plejade mladih spisatelja/ica koje su se opredijelile za ljubav ili uživanje u zavodljivom pisanju. Stoga bi pisanje za suvremenu spisateljicu moglo značiti ljubav, radost, bljesak, tkanje inspiracije, nadahnuća koju teži ovjekovječiti.

 

U sobi njenih misli

 

Pred čitaocem se nalazi nova pjesnička zbirka spisateljice Nataše Subašić koja nosi naslov „U sobi njenih misli“. Umjetničko djelo je znak, simbol, izraz, odraz života.

Umjetničko djelo je fikcija. Ono je i mogući svijet. Ako odnos znaka i znakovnog sistema u

navedenom tekstu stavimo u odnos naspram realnog svijeta, dolazimo u poziciju dijaloga na relaciji tekst-kontekst. Naslov ove pjesničke zbirke je i njena stilska dominanta. On je ujedno i konektor u sadržaj teksta. On konotira „sobu misli“ koja nas uvodi u pjesnički svijet ove zbirke. Imanentnost navedenog teksta vodi nas kroz polje označilaca-sintaksičke orijentacije i polja označenog-semantička orijentacija, te nam se nudi predodžba pjesničkog svijeta koji se upravo diferencira na principu umjetničke istine. Dakle, nailazimo na pjesnički svijet koji dovodimo u vezu s kontekstom. A „soba misli“, taj imenovani pjesnički svijet je strukturiran označiteljima: Kavalir, Stranac, U šaci, Očekivanje, Moć, Umjetnica i sl.

To su ujedno i naslovi pojedinih pjesama. Stilski dominantni označitelji u tekstu su i: kazalište života, despotizam, obojen život, nezaježljiva strast, ženske čari, lakomislena duša, kockarski sto, teatralan osmijeh, ljubav, porok, otmjena i drska, uspjeh, novac, moć, misao, riječ, podsmijevanje i sl.

Kada bismo se osvrnuli na semantička polja navedenih označitelja asocijacije su jasne, odnosno bi trebale biti slične kod većine konzumenata teksta: Navedeni jezični elementi ili jedinice određuju pojmovni svijet i dovode ga u vezu s našim iskustvenim svijetom. Autorica navedenih stihova nam je predočila mozaik ljudskih portreta, njihovo međusobno komuniciranje s naglašenom  bipolarnošću. Odnos dominacije i subordinacije je jasno nazire, te iz pojedinih stihova izbija poput  pjesničkog krika:

 

„Ali njegove nestašne misli zatvarala je ona

jednim svojim pogledom,

Svjesno, vukući ga kroz život

i smještajući na mjesto pozornice...“

......................................................

„Dizala ga je i spuštala dovoljno jako

da ojača u kazalištu života“.

.......................................................

„Ljubavnica je u njegovim očima  značila

samostalnost“.

......................................................

„Neko od njih dvoje je morao imati

Slabiji karakter“

„Grijeh jednog mladića

će biti genijalna ideja za novo,

remek djelo“.

 

Navedeni stihovi konotiraju elemente diskurzivne prakse u sferi muško-ženskih odnosa. Pjesnički tekst u ovim stihovima podsjeća na narativnu sveznalost u kojoj se jasno prepoznaje misterij žene i  ženska dominacija naspram muškarca.

U okviru pjesničkog svijeta navedene zbirke se jasno nazire portretiranje muških i ženskih likova i njihovih međusobnih odnosa:

 

„Odjevena u čipku

sa besprijekornim osmijehom.

Zadovoljstvo je bilo promatrati je.

Njen divni osmijeh,

njeno otmjeno ponašanje

i poštovanje same sebe.

Divio sam joj se“.

.....................................................

„Bila je veoma strastvena,

bar sam tako pročitao u njenom stavu.

Poneki njen „živ“ pogled je znao

da me uplaši.

 

Muško-ženske odnosa u navedenoj zbirci moguće je definirati i na osnovu označitelje, jezičnih jedinica ili odrednice koje je autorica koristila u karakterizaciji,kako muškog, tako i ženskog spola. Tako prisustvo označitelja za muški spol (kavalir: bogatstvo, raskoš, veseo, ljupkost, lukavost, strast i sl., stranac, povodljiv, neizvjesnost, besmislena mudrost, drskost i sl.) konotira portret subordinirane pozicije muškarca u odnosu na ženu. Jezičke odrednice, jedinice označitelji za ženski spol osvježavaju našu percepciju, kao npr.: blistava ljepota, anđeo, lakomislena, nježna duša, otmjena i drska u isto vrijeme, božanska ljepota, sujetna ljupkost i sl.).

Na osnovu navedenih označitelja i njihove moguće semantike ili značenjske moći moguće je odrediti ili definirati i osjećajne sfere koje donosi tekst, odnosno čitanje navedenog teksta. Iz naznačene astrofičnosti, slobodnog stiha koji skoro donosi priču o razmišljanju lirskog subjekta mogu se dokučiti: osjećanje ljudske osamljenosti:

 

„Duboku ranu u svom srcu skrivala

sam od drugih.

Svoje greške plaćam

Sama“.,

 

osjećanja tjeskobe, životne nesigurnosti, otuđenosti, ravnodušnosti, tuge, straha,gađenja, zadovoljstva, potištenosti, mržnje a sve kroz predstavljanje muško-ženskih odnosa dominacije i subordinacije.

Postoji shvaćanje ili izreka da u životu prepoznajemo dvije osnovne kategorije žena: one koje brišu prašinu i one koje je dižu. Svojom metaforičnošću ova izreka se stavlja pred svaku ženu kao upit: Kojoj kategoriji pripada. Svaka suvremena žena a naročito one koje pripadaju kategoriji umjetnica, spisateljica i sl. ruše postojeće predrasude o ženi. Kada je u pitanju žena spisateljica nesumnjivo je da se radi o osobi koja na neki način sahranjuje milenijsku mušku svijest o ženi, pa i o ženi u književnom diskursu. Rađaju se nove Ane Karenjine, nove Hasanaginice, nove Penelope, Antigone, nove gospođe Bovary koje sudbinu žena u književnosti preusmjeravaju u drugom i drugačijem pravcu.

Jedna od njih je svakako i naša mlada spisateljica Nataša Subašić koja je na putu izgradnje

svog feminističkog stila i teksta.

 

Jašić Fikreta, magistar komparativne književnosti i bibliotekarstva