To je samo život

120.00kn


Back Cover

Jezik je u romanu potpuno podređen glasovima mladih, čija praksa je utemeljena na žargonima i vulgarnim izrazima. Zbog toga djeluje kao da se dijalog odvija u nešto privatnijoj sferi, lišen pretjeranog standarda jezika. Takvim opisima i govoru likova, imamo osjećaj da oni zaista tako izgovaraju rečenice, otvoreno i ogoljeno. Bez jezičkog ustručavanja ili uljepšavanja izraza. Kako jezik ima veoma veliku važnost u samoj kulturi, tako je i ovdje odigrao veliku važnost, iscrtavajući siluete likova koje jezik određuje, daje im identitet, kazuje nam porijeklo, obrazovanje, kulturu izražavanja, koja, kakva god da je, ipak kao takva i kao takav segment, postoji. Dakle, roman ne ispisuje stvarnost, nego je oblikuje kritičkim mišljenjem. Mišljenjem o kulturi, socijalnim problemima, problemima mladih i svih drugih koji se iscrtavaju unutar romana.

U Tešnju, 30. 10. 2016. god.

Elmira Kadušić, prof.

Kategorije: ,

Description

Jezik je u romanu potpuno podređen glasovima mladih, čija praksa je utemeljena na žargonima i vulgarnim izrazima. Zbog toga djeluje kao da se dijalog odvija u nešto privatnijoj sferi, lišen pretjeranog standarda jezika. Takvim opisima i govoru likova, imamo osjećaj da oni zaista tako izgovaraju rečenice, otvoreno i ogoljeno. Bez jezičkog ustručavanja ili uljepšavanja izraza. Kako jezik ima veoma veliku važnost u samoj kulturi, tako je i ovdje odigrao veliku važnost, iscrtavajući siluete likova koje jezik određuje, daje im identitet, kazuje nam porijeklo, obrazovanje, kulturu izražavanja, koja, kakva god da je, ipak kao takva i kao takav segment, postoji. Dakle, roman ne ispisuje stvarnost, nego je oblikuje kritičkim mišljenjem. Mišljenjem o kulturi, socijalnim problemima, problemima mladih i svih drugih koji se iscrtavaju unutar romana.

U Tešnju, 30. 10. 2016. god.

Elmira Kadušić, prof.

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “To je samo život”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Urednička recenzija

DIMENZIJE ŽIVOTA

Ogoljene - emocije, strahovi, želje, tjelesnost. Roman, koji započinje proljećem, i  to  proljećem koje nije, koje neće, koje nije moglo završiti. Pripovijedanje je glas adolelescentice, koja pripovijedanje donosi kao sjećanje, kao ispovijest. Stoga je i cijeli tekst ispisan, nestručnim, tinejdžerskim pokretima, od kojih je svaka nezrela odluka vukla ka ponoru. Priča je to u dvije dimenzije, dva vremena, dva prostora i dva shvaćanja. Tako podvojeno nastupa i pripovjedačica, odnosno lik u samom romanu. Retrospektivno, roman nas kroz čitanje vodi od „proljeća“, i to perioda u kojem je dječja svijest o stvarnosti izdvojena iz nje, ili zaštićena „roditeljskom rukom“. Jedan od bitnijih faktora za pozitivan razvoj dječje ličnosti je zdravo okruženje u kojem dijete odrasta, a pod takvim okruženjem misli se na socijalno i porodično okruženje. Azra, glavni lik u romanu, ostaje bez oca. Bez prve osobe i muškarca u kojem je, osim majke, vidjela zaštitu. Bez muškarca koji joj je stajao kao prolaz u vanjski svijet. Tako zarobljena, s osjećajem manjka i gubitka, djevojčica se rano suočava sa surovim vanjskim svijetom, s traumom, sa svijetom male Bosne i puno socijalnih problema. Korak po korak, Azrini podsvjesni problemi se nagomilavaju. Dijete, svjesno razlika, razlika koje su očite, a koje su nepremostive za osobu u najosjetljivijem periodu – adolescenciji, žudi za izjednačavanjem tih razlika, tako što će ih pokušati nadoknaditi. Naboj emocija, žudnja za ispunjenjem tjelesnih unutrašnjih želja manifestirana kao žudnja za drugim, sve je to vrilo u ovoj djevojčici/djevojci. Razlike, u ponašanju, u odijevanju – materijalne razlike, počele su je opsjedati pa se često u romanu susrećemo sa detaljnim opisima svih materijalnih stvari, onih koje su njoj, u toku odrastanja, nedostajale, one koje su napravile veliki jaz između nje – siromašne i drugih – bogatijih. Roman prati najkritičniji period odrastanja i sazrijevanja djeteta u najosjetljivijoj fazi, i najtežim socijalnim uslovima. Zahtjevi socijalne sredine su veliki, što je uspjelo izoštriti želju za bijegom u, potencijalno bolji svijet, do te mjere da nije bilo povratka. S druge strane je tjelesnost. Svi opisi osoba se, isključivo, baziraju na fizičkom izgledu, na onom tjelesnom, pa osobe i izgube u danom trenutku karakter postajući samo sinegdoha tijela.

Prva dimenzija romana zadržava u sebi duboku ukorijenjenost u bosansku malu kulturu. Zadržava i propituje tabuiziranje stvarnosti XXI stoljeća u Bosni. I to iz perspektive mlade, vrlo mlade osobe, koja taj svijet i ne može drugačije doživljavati, nego kao neko tko ima samo tu jednu viziju svijeta i života. Života o razlikama i o naboju emocija, koje su se počele pojavljivati i buditi sve druge razlike, ne samo razliku u spolu, koja proizvodi prve emocije prema drugom biću, nego i razlika koje su uslovljene socijalnim karakterom. Iz te perspektive, svijest jedne takve osobe postaje egocentrična i zatvorena. Azra, odnosno lik u romanu, pripada krugu mladih osoba, onih koji su se odali svim porivima današnjeg društva. I to naglo, natjerana svojim unutrašnjim glasom koji se protivi strogim glasom majke, koja nudi nešto dalju, ozbiljniju stvarnost, koja u tom trenutku tinejdžeru djeluje odbojno i dosadno. Autorica roman i počinje u tom smjeru, prvo kao prikaz mlade djevojke ili djevojčice koja pravi prvi iskorak u društvo/vanjski svijet, udaljavajući se od majke kao figure koja čuva i štiti.

Priča je, tako odjednom, od proljeća i porodične idile, postala ona koja je prepuna seksualnog naboja, alkohola, noćnih izlazaka, materijalnih stvari koje stvaraju klase (oni koji imaju više i oni koji imaju manje). Te klase se uočavaju prostorno - po mjestima okupljanja i vizualno – po načinu oblačenja. U romanu, to je prostor noćnih klubova, u kojima se okuplja elita, odnosno oni koji imaju više novca, zatim muzikom, odnosno onim, sveprisutnim žanrom, u maloj kulturi – turbofolku, koji svojim stihovima također prikazuje jedan takav život. Život svođenja na tjelesnost, na užitke, na alkohol, na skupocjene materijalne stvari, na odnose muškarca i žene, koji su utemeljeni na pogrešnim vrijednostima. S druge strane bi bila kultura, i to kultura koja apsolutno iščezava u jednom takvom noćnom izlasku. Glavni lik romana je krhak, labilan i zato je podložan da padne u ruke takvom svijetu. Krhak je jer nosi u sebi kompleks manje vrijednost, kako zbog podsvjesnog gubitka zaštite od oca, tako i zbog materijalnih razlika pa zbog toga sebe vidi kao drugog, kao osobu koja mora nadoknaditi te razlike da bi se izjednačila. S druge strane, krhka je jer je u najosjetljivijem periodu, u periodu adolescencije, u periodu kad se formiraju njene želje za drugim, kad doživljava prve emocije prema drugoj osobi i spolno sazrijevanje. Taj naboj nije bila u mogućnosti savladati. Zbog toga popušta pod pritiskom koje, misli, da joj nameće okolina. Pritiskom koji je tjera na pogrešne korake.

Problem svakog društva, pa tako i bosanskog je prerano stupanje tinejdžera u seksualne odnose. Takvi odnosi, skoro redovno, izazivaju niz posljedica. U romanu su te posljedice kobne. Lik Azre se doslovno raspada od tih posljedica. Razlog takvog ponašanja, kod Azre bi se mogao temeljiti, prije svega, na materijalnim razlikama, koje nije mogla podnijeti. Prvi susret s muškarcem, opisan je detaljno, ali ti detalji su se bazirali najviše na opisu bogatog prostora, auta, restorana, hrane i drugih stvari, koje su njoj bile nedokučive, iz pozicije djevojčice/djevojke koja odrasta sa samohranom majkom. Ona se prepušta tjelesnom, stupa u seksualnu vezu da bi zadovoljila materijalne nedostatke. No, problemi nastaju tek poslije toga. Problemi koji se osipaju kao domine. U romanu se stoga, ta prva dimenzija, dimenzija malog prostora, male netolerantne sredine, male zatvorene sredine, koja nije spremna na ono, što se već dešava kod omladine ali se prešućuje i tabuizira, mora nastaviti na drugom prostoru. Prva dimenzija bi se završila silovanjem.

Silovanje, kao najgore i najteže iskustvo koje osoba može podnijeti, ako može podnijeti, donosi se detaljno. Međutim, to detaljiranje kojim je „žrtva“, u romanu, podvrgnuta, ipak se odvija kroz glas pripovjedača. Dakle, iako je pripovjedač lik Azre, vremenski odmaknut, ipak je ogrnut pritiskom vanjske sredine, više nego unutrašnjeg straha, emocija, uništene psihe i života. Zašto je to tako? U romanu se, druga dimenzija teksta, ona izmještena iz bosanske kulture, pokazuje prostorom na kojem se odvijaju sve one stvari koje nisu mogle. Naravno, sve, osim suočenja sa samim sobom. Vanjska sredina, ili ono što najviše ima utjecaja na psihu osobe sa, bilo kakvom, traumom djeluje kao „efekt zatvaranja“. Taj efekt zatvaranja se odnosi na osobu s traumom, koja nema hrabrosti da kaže ono što se desilo. Postoji više razloga za to, a naravno, ono je prouzrokovano psihološkim stanjima osobe koja se  suočava s traumom. Neki od razloga bi bili odbijanje, nemogućnost nastavljanja života, porodičnog ili društvenog, strah, opsjedanja, noćne more (ono što se Azri dešava) i sve to bi moglo dovesti do potpunog zatvaranja takve osobe, čak do te mjere da nikad nikome ne prizna. U romanu, suočenje s traumom silovanja je drugačije. Lik šuti, i to šuti zbog sredine, zbog nemoći, ali pripovjedač onda donosi cijelu priču, ogoljenu. Taj dio, kao i ostali dijelovi koji se baziraju, i prije silovanja, ali i poslije, na seksualne odnose su lišeni svih zatvaranja. Zbog takvih stvari, roman dobiva još jednu dimenziju, koja bi ga mogla uvrstiti u one, čiji karakter je baziran samo na seksualnim scenama. Međutim, roman nastavlja. To krhko stanje lika se suprotstavilo sredini, suprotstavilo se i rodnom i spolnom u društvu, ali ipak iz druge sredine. No, problem silovanja i priznavanja/suočavanja, koje Azra nije uspjela, dovelo je do kraha. Ne tipičnog, nego je proizvelo kontra-efekt. Azra nije dopustila da javnost sazna, ali je, umjesto da dozvoli da se to riješi, na zakonit način, odlučila sama riješiti. Priznala je i suočila se sama sa sobom, ali s vanjskom sredinom nije. To bi bio neki mogući razlog zbog kojeg nije ostala povučena, u smislu seksualnih odnosa, nego naprotiv, pokušavala je da je se riješi. Trauma je tako veća, nego što izgleda. Ona samo naizgled nastavlja život, ali on je zapravo ostao zatvoren i duboko zaključan u onim okovima unutrašnjeg bića, šutnje.

U drugom dijelu, ili drugoj dimenziji romana, radnja je smještena u Njemačku. Lik Azre, koja je izgubila osnovno uporište, kako emocionalno u vezi s majkom, tako i moralno, koje se prepoznaje, ne samo u seksualnim odnosima s više muškaraca, nego i u zatomljavanju u sebi svih onih vrijednosti, koje bi trebale biti odlika svakog čovjeka. To su vrijednosti ljubavi, iskrene majčinske brižne ljubavi, vrijednost simbolične ljubavi, koju je uništila zarad materijalne i obrazovanja. Takav jedan detalj bi bila prodaja majčinog nakita, koji je simbol ljubavi nje i oca, i ponovo, raskid s onim „proljećem“ s početka romana. Dakle, lik Azre se izgubio u masi materijalnog i tjelesnog. Klateći se između te dvije krajnosti, radnja romana nastavlja na drugom podneblju. U Evropi, Evropi koja je tolerantnija?, ili veća da bi se premostile traume i strahovi? Ne, naprotiv. Pripovjedač nam donosi, iz te druge dimenzije, samo put u ponor. Slijepa, izgubljena, psihički rastrojena, Azra nastavlja svoj put i to samo s jednim ciljem, a to je osveta. U ovom dijelu se roman, od one porodične idile naslanja na kriminalističke scene, na intrige i zaplete koji su karakteristični za kriminalističke romane. Dakle, od želje za ispunjenjem materijalnog, od bijega iz siromaštva, Azra je pobjegla u ruke seksualnih odnosa s više muškaraca, lišena emocije i prave ljubavi, s nemogućnošću povratka. Kraj romana, samo je privid. Azrino unutrašnje stanje se spojilo s pripovjedačkim licem, sastali su se u vremenu. Od djevojke koja je htjela osjetiti ljubav i zaštitu, Azra je premještena u kriminalistički scenarij. Smrt, tuđa smrt, osveta ili usputna smrt, se izjednačava sa traumom. Azra stoga, nije nadvladala traumu ni izvan Bosne, ni s materijalnim stvarima, nego je uspjela u širem svijetu, traumu povećati dovodeći je na granicu psihičke nestabilnosti. Tako je ostala zatvorena u krug. Krug čiji početak je silovanje, a kraj također silovanje. U romanu, zapravo, postoji dvostruko silovanje, prvo koje je urađeno Azri, a drugo koje je urađeno muškarcu, kao osveta. Taj problem izjednačavanja nije poslužio u romanu kao primjer pomirenja, nastavljanja ili rješavanja trauma, naprotiv, on je doveo do kraha jer je glavni pokazatelj da se lik u romanu tako identificirao sa nasilnikom, i postao suučesnikom u zločinu. Azra je kao lik postala višedimenzionalna, zapravo, neko čiji problemi su se širili kao zaraza. Svaki dio romana stoga i djeluje kao dimenzija ličnosti koju je ona sama u sebi otkrivala ili proizvodila, hrleći u pogrešnom smjeru. Zbog toga su u romanu česti dijelovi unutrašnjeg glasa, glasa lika koji se bori na dva polja, sa stvarnošću i sama sa sobom. Neodlučnost, strah i vođenje razgovora i premišljanja sa samom sobom, prikaz su rastrojenosti njene ličnosti. Jezik je često ispresijecan unutrašnjim glasom lika, koji šapće svoje strahove potencijalnom čitaocu.

Jezik je u romanu potpuno podređen glasovima mladih, čija praksa je utemeljena na žargonima i vulgarnim izrazima. Zbog toga djeluje kao da se dijalog odvija u nešto privatnijoj sferi, lišen pretjeranog standarda jezika. Takvim opisima i govoru likova, imamo osjećaj da oni zaista tako izgovaraju rečenice, otvoreno i ogoljeno. Bez jezičkog ustručavanja ili uljepšavanja izraza. Kako jezik ima veoma veliku važnost u samoj kulturi, tako je i ovdje odigrao veliku važnost, iscrtavajući siluete likova koje jezik određuje, daje im identitet, kazuje nam porijeklo, obrazovanje, kulturu izražavanja, koja, kakva god da je, ipak kao takva i kao takav segment, postoji. Dakle, roman ne ispisuje stvarnost, nego je oblikuje kritičkim mišljenjem. Mišljenjem o kulturi, socijalnim problemima, problemima mladih i svih drugih koji se iscrtavaju unutar romana.

U Tešnju, 30. 10. 2016. god.

Elmira Kadušić, prof.