Tebi, nevoljo moja

120.00kn


Back Cover

Prozno djelo „Tebi, nevoljo moja“ otkriva nam svjetlost zore rađanja novog pisca, do sada nepoznate javnosti i bez objavljenih djela, ali sa odlučnošću i poletom koje može imati samo mladost protkana snovima o ljubavi – autorica im daje značaj oblačeći ih vješto u lijepu riječ stavljajući doživljaje i misli u okvire književne vrste. Vječne ljudske teme – ljubav i smrt, pokretači su fabule u djelu Selme Ključić. Ona nas svojim pripovijedanjem vodi na putovanje stazama kojima smo koračali svi – možda davno zaboravljenim, ali sigurno u sjećanjima i snovima s nježnošću pohranjenim  kao najveće blago. Ljubav kao osnovna tematska preokupacija ove novele uvlači čitaoca u priču čineći ga, nesvjesno, subjektivnim učesnikom koji se identificira s pripovjedačem; uvlačeći se u vlastita sjećanja na prvu ljubav; često neostvarenu, duboku čežnju; ljubav prosanjanu na javi, daleku i bolnu; a istinski proživljenu cijelim bićem, opjevanu u bosanskim sokacima i sevdalinkama…

Amira Hasić

Kategorija:

Description

Prozno djelo „Tebi, nevoljo moja“ otkriva nam svjetlost zore rađanja novog pisca, do sada nepoznate javnosti i bez objavljenih djela, ali sa odlučnošću i poletom koje može imati samo mladost protkana snovima o ljubavi – autorica im daje značaj oblačeći ih vješto u lijepu riječ stavljajući doživljaje i misli u okvire književne vrste. Vječne ljudske teme – ljubav i smrt, pokretači su fabule u djelu Selme Ključić. Ona nas svojim pripovijedanjem vodi na putovanje stazama kojima smo koračali svi – možda davno zaboravljenim, ali sigurno u sjećanjima i snovima s nježnošću pohranjenim  kao najveće blago. Ljubav kao osnovna tematska preokupacija ove novele uvlači čitaoca u priču čineći ga, nesvjesno, subjektivnim učesnikom koji se identificira s pripovjedačem; uvlačeći se u vlastita sjećanja na prvu ljubav; često neostvarenu, duboku čežnju; ljubav prosanjanu na javi, daleku i bolnu; a istinski proživljenu cijelim bićem, opjevanu u bosanskim sokacima i sevdalinkama…

Amira Hasić

Reviews

Urednička recenzija

Prosanjana ljubav pod tuzlanskim nebom

Prozno djelo „Tebi, nevoljo moja“ otkriva nam svjetlost zore rađanja novog pisca, do sada nepoznate javnosti i bez objavljenih djela, ali sa odlučnošću i poletom koje može imati samo mladost protkana snovima o ljubavi – autorica Selma Ključić daje im značaj oblačeći ih vješto u lijepu riječ stavljajući doživljaje i misli u okvire književne vrste. Vječne ljudske teme – ljubav i smrt, pokretači su fabule u djelu Selme Ključić.

Selma Ključić nas svojim pripovijedanjem vodi na putovanje stazama kojima smo koračali svi – možda davno zaboravljenim, ali sigurno u sjećanjima i snovima s nježnošću pohranjenih  kao najveće blago. Ljubav kao osnovna tematska preokupacija ove novele uvlači čitaoca u priču čineći ga, nesvjesno, subjektivnim učesnikom koji se identificira sa pripovjedačem; uvlačeći se u vlastita sjećanja na prvu ljubav; često neostvarenu, duboku čežnju; ljubav prosanjanu na javi, daleku i bolnu; a istinski proživljenu cijelim bićem, opjevanu u bosanskim sokacima i sevdalinkama...

Novela se sastoji od niza prekinutih priča koje podsjećaju na dnevničke zapise kronološki vješto poredanih da ne narušavaju književno zaokruženu cjelinu, u kojima pripovjedač priča priču u prvom licu, te izravnim pripovijedanjem sugerira neku subjektivnost, kao da želi namjerno ukloniti ulogu pripovjedača. Na taj način, slutimo i saznajemo mnogo o iskustvenom i duhovnom svijetu autorice, koja kroz lik pripovjedača priča o svojim osjećanjima, velikoj neostvarenoj ljubavi koja se sanja, prepoznaje u nečijem pogledu, zbog koje se tuguje i pišu velike riječi s neobičnom patetikom – iznenađujuće hrabro i otvoreno  čini se, mladalački naivno... Ali – to je samo privid! Ona prava životna drama koja je dala motiv za pripovijedanje, tek se čita između redova; njome su obojene brojne teške riječi i osjećanja što čine „srce od olova“.

Iako bez puno opisa i karakterizacije likova, izražene dramatizacije, i bez dijaloga -iznenađuje i za pohvalu je – Ključićeva uspijeva da nam sasvim jasno dočara svoj svijet, događaje koji se sami oslikavaju u našoj glavi dok čitamo, pa čak i karakterne osobine likova.

Na samom početku, retoričkim pitanjem u uvodnom dijelu ovog proznog djela, autorica započinje pripovijedanje i otkriva identitet glavnog lika: „Zar sam mogla sa svojih 16 godina da razumijem toliko mnogo?“

U nastavku, čitaoca će zapanjiti ozbiljnost i težina osjećanja i promišljanja 16-godišnje djevojčice o ljudima i vlastitom biću, životnim okolnostima, neprekidna bol i tuga koju opisuje – a ponajviše – ljubavna predanost jednom muškarcu kojem je ljubav poklonila kao zahvalnost zbog njegovog prisustva dok je preživljavala porodičnu dramu. Cijelo djelo je zasnovano na četiri lika: 16-godišnjoj djevojčici koja sve svoje misli, gotovo filozofskim i metafizičkim snatrenjem, upućuje voljenom muškarcu, koji bi bio kao lik tek fikcija da se ne pojavljuje u poglavlju LV. Ovo poglavlje je značajno zbog kulminacije i preokreta radnje, kada joj dugo očekivana ljubav biva priznata i ponuđena, a odbijena-na veliko iznenađenje za čitaoca! Ah, to je samo djevojački san kao poticaj za kreativnu inspiraciju pripovijedanja! Zanimljivo je da, taj toliko važan, lik muškarca u priči nije dobio ime, nego se kroz cijelo djelo oslovljava u drugom licu – Ti!

Centralni značaj ovog poglavlja se ogleda i u tome sto se tu pojavljuje i lik majke, te je jedino mjesto u noveli gdje se razvija dijalog u pisanju, što me raduje, jer razbija monološku osamu lika zatvorenog u vlastiti svijet; pobuđuje pažnju čitaocu i ukazuje na sposobnosti i mogućnosti razvijanja kreativnog pisanja Selme Ključić.

Majka je lik koji se pojavljuje vrlo kratko, ali zauzima važno mjesto u životu i pripovijesti 16-godišnje djevojčice: „Ali želim jedno da znaš, čak i kada te ne bude majko, ja ću znati gdje te mogu pronaći i gdje mogu naći osmijeh i tvoje „laku noć, ljubavi“, znat ću gdje se kriješ i gdje ću pronaći mir, na dnu svoga srca...“

U priči pod nazivom „Strah“, odnos stvarnosti i fikcije je složen, može se naslutiti egzistiranje lika koji je dobio ime samim naslovom, a pojavljuje se kao skriveni motiv i pokretač cijele životne drame i događaja koji će uslijediti, te samim time biti uzrok i temelj nastajanja ovog djela: „...gledala sam na njega kao na neku divlju zvijer, jer to i jeste bio. Zvijer koja sa strpljenjem gleda na sat i čeka da otkuca njegova posljednja sekunda. Presudna. Kap koja je prelila čašu. Kada ta kap prelije čašu, sve se pokreće. Pali se alarm za uzbunu. Opasnost je sve veća, kao i mogućnost za smrt. Neizbježna, reklo bi se. Samo pitanje čija smrt, da li ljudi ili nečega u njima...“

Suprotno od fikcije lika koji se utkao u priču na samom početku i simbol je svih strahova i tuge, lik majke se pojavljuje na kraju pripovijedanja, nakon svih životnih i ljubavnih brodoloma – sigurna luka nakon svih lutanja, gubitaka i traženja sreće:

 

„Bila si mi prijatelj i utočište, postajala si sve ono što mi je u određenom trenutku bilo potrebno, bila si mi majka i otac, sve ove godine, i još uvijek si...“

 

U poglavlju XLI pod naslovom „Tuzlansko nebo“ autorica otkriva prostor na kojem se istkala ova bajkovita ljubavna priča, gdje završava priču riječima:

„Šutimo, jer samo tuzlansko nebo zna ko smo mi.“

Na kraju mogu reći, u pisanju su prisutne lakoća i spontanost, pa i književni elementi koji daju vrijednost napisanom djelu. Zato, toplo preporučujem za štampanje knjigu novela „Tebi, nevoljo moja“ mlade gimnazijalke Selme Ključić, sa zvijezdama u očima i peru.

 

Tuzla, 18. 2. 2017., Amira Hasić