Tebi, nevoljo moja

120.00kn


Back Cover

Prozno djelo „Tebi, nevoljo moja“ otkriva nam svjetlost zore rađanja novog pisca, do sada nepoznate javnosti i bez objavljenih djela, ali sa odlučnošću i poletom koje može imati samo mladost protkana snovima o ljubavi – autorica im daje značaj oblačeći ih vješto u lijepu riječ stavljajući doživljaje i misli u okvire književne vrste. Vječne ljudske teme – ljubav i smrt, pokretači su fabule u djelu Selme Ključić. Ona nas svojim pripovijedanjem vodi na putovanje stazama kojima smo koračali svi – možda davno zaboravljenim, ali sigurno u sjećanjima i snovima s nježnošću pohranjenim  kao najveće blago. Ljubav kao osnovna tematska preokupacija ove novele uvlači čitaoca u priču čineći ga, nesvjesno, subjektivnim učesnikom koji se identificira s pripovjedačem; uvlačeći se u vlastita sjećanja na prvu ljubav; često neostvarenu, duboku čežnju; ljubav prosanjanu na javi, daleku i bolnu; a istinski proživljenu cijelim bićem, opjevanu u bosanskim sokacima i sevdalinkama…

Amira Hasić

Description

Prozno djelo „Tebi, nevoljo moja“ otkriva nam svjetlost zore rađanja novog pisca, do sada nepoznate javnosti i bez objavljenih djela, ali sa odlučnošću i poletom koje može imati samo mladost protkana snovima o ljubavi – autorica im daje značaj oblačeći ih vješto u lijepu riječ stavljajući doživljaje i misli u okvire književne vrste. Vječne ljudske teme – ljubav i smrt, pokretači su fabule u djelu Selme Ključić. Ona nas svojim pripovijedanjem vodi na putovanje stazama kojima smo koračali svi – možda davno zaboravljenim, ali sigurno u sjećanjima i snovima s nježnošću pohranjenim  kao najveće blago. Ljubav kao osnovna tematska preokupacija ove novele uvlači čitaoca u priču čineći ga, nesvjesno, subjektivnim učesnikom koji se identificira s pripovjedačem; uvlačeći se u vlastita sjećanja na prvu ljubav; često neostvarenu, duboku čežnju; ljubav prosanjanu na javi, daleku i bolnu; a istinski proživljenu cijelim bićem, opjevanu u bosanskim sokacima i sevdalinkama…

Amira Hasić

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Tebi, nevoljo moja”

Urednička recenzija

Prosanjana ljubav pod tuzlanskim nebom

Prozno djelo „Tebi, nevoljo moja“ otkriva nam svjetlost zore rađanja novog pisca, do sada nepoznate javnosti i bez objavljenih djela, ali sa odlučnošću i poletom koje može imati samo mladost protkana snovima o ljubavi – autorica Selma Ključić daje im značaj oblačeći ih vješto u lijepu riječ stavljajući doživljaje i misli u okvire književne vrste. Vječne ljudske teme – ljubav i smrt, pokretači su fabule u djelu Selme Ključić.

Selma Ključić nas svojim pripovijedanjem vodi na putovanje stazama kojima smo koračali svi – možda davno zaboravljenim, ali sigurno u sjećanjima i snovima s nježnošću pohranjenih  kao najveće blago. Ljubav kao osnovna tematska preokupacija ove novele uvlači čitaoca u priču čineći ga, nesvjesno, subjektivnim učesnikom koji se identificira sa pripovjedačem; uvlačeći se u vlastita sjećanja na prvu ljubav; često neostvarenu, duboku čežnju; ljubav prosanjanu na javi, daleku i bolnu; a istinski proživljenu cijelim bićem, opjevanu u bosanskim sokacima i sevdalinkama...

Novela se sastoji od niza prekinutih priča koje podsjećaju na dnevničke zapise kronološki vješto poredanih da ne narušavaju književno zaokruženu cjelinu, u kojima pripovjedač priča priču u prvom licu, te izravnim pripovijedanjem sugerira neku subjektivnost, kao da želi namjerno ukloniti ulogu pripovjedača. Na taj način, slutimo i saznajemo mnogo o iskustvenom i duhovnom svijetu autorice, koja kroz lik pripovjedača priča o svojim osjećanjima, velikoj neostvarenoj ljubavi koja se sanja, prepoznaje u nečijem pogledu, zbog koje se tuguje i pišu velike riječi s neobičnom patetikom – iznenađujuće hrabro i otvoreno  čini se, mladalački naivno... Ali – to je samo privid! Ona prava životna drama koja je dala motiv za pripovijedanje, tek se čita između redova; njome su obojene brojne teške riječi i osjećanja što čine „srce od olova“.

Iako bez puno opisa i karakterizacije likova, izražene dramatizacije, i bez dijaloga -iznenađuje i za pohvalu je – Ključićeva uspijeva da nam sasvim jasno dočara svoj svijet, događaje koji se sami oslikavaju u našoj glavi dok čitamo, pa čak i karakterne osobine likova.

Na samom početku, retoričkim pitanjem u uvodnom dijelu ovog proznog djela, autorica započinje pripovijedanje i otkriva identitet glavnog lika: „Zar sam mogla sa svojih 16 godina da razumijem toliko mnogo?“

U nastavku, čitaoca će zapanjiti ozbiljnost i težina osjećanja i promišljanja 16-godišnje djevojčice o ljudima i vlastitom biću, životnim okolnostima, neprekidna bol i tuga koju opisuje – a ponajviše – ljubavna predanost jednom muškarcu kojem je ljubav poklonila kao zahvalnost zbog njegovog prisustva dok je preživljavala porodičnu dramu. Cijelo djelo je zasnovano na četiri lika: 16-godišnjoj djevojčici koja sve svoje misli, gotovo filozofskim i metafizičkim snatrenjem, upućuje voljenom muškarcu, koji bi bio kao lik tek fikcija da se ne pojavljuje u poglavlju LV. Ovo poglavlje je značajno zbog kulminacije i preokreta radnje, kada joj dugo očekivana ljubav biva priznata i ponuđena, a odbijena-na veliko iznenađenje za čitaoca! Ah, to je samo djevojački san kao poticaj za kreativnu inspiraciju pripovijedanja! Zanimljivo je da, taj toliko važan, lik muškarca u priči nije dobio ime, nego se kroz cijelo djelo oslovljava u drugom licu – Ti!

Centralni značaj ovog poglavlja se ogleda i u tome sto se tu pojavljuje i lik majke, te je jedino mjesto u noveli gdje se razvija dijalog u pisanju, što me raduje, jer razbija monološku osamu lika zatvorenog u vlastiti svijet; pobuđuje pažnju čitaocu i ukazuje na sposobnosti i mogućnosti razvijanja kreativnog pisanja Selme Ključić.

Majka je lik koji se pojavljuje vrlo kratko, ali zauzima važno mjesto u životu i pripovijesti 16-godišnje djevojčice: „Ali želim jedno da znaš, čak i kada te ne bude majko, ja ću znati gdje te mogu pronaći i gdje mogu naći osmijeh i tvoje „laku noć, ljubavi“, znat ću gdje se kriješ i gdje ću pronaći mir, na dnu svoga srca...“

U priči pod nazivom „Strah“, odnos stvarnosti i fikcije je složen, može se naslutiti egzistiranje lika koji je dobio ime samim naslovom, a pojavljuje se kao skriveni motiv i pokretač cijele životne drame i događaja koji će uslijediti, te samim time biti uzrok i temelj nastajanja ovog djela: „...gledala sam na njega kao na neku divlju zvijer, jer to i jeste bio. Zvijer koja sa strpljenjem gleda na sat i čeka da otkuca njegova posljednja sekunda. Presudna. Kap koja je prelila čašu. Kada ta kap prelije čašu, sve se pokreće. Pali se alarm za uzbunu. Opasnost je sve veća, kao i mogućnost za smrt. Neizbježna, reklo bi se. Samo pitanje čija smrt, da li ljudi ili nečega u njima...“

Suprotno od fikcije lika koji se utkao u priču na samom početku i simbol je svih strahova i tuge, lik majke se pojavljuje na kraju pripovijedanja, nakon svih životnih i ljubavnih brodoloma – sigurna luka nakon svih lutanja, gubitaka i traženja sreće:

 

„Bila si mi prijatelj i utočište, postajala si sve ono što mi je u određenom trenutku bilo potrebno, bila si mi majka i otac, sve ove godine, i još uvijek si...“

 

U poglavlju XLI pod naslovom „Tuzlansko nebo“ autorica otkriva prostor na kojem se istkala ova bajkovita ljubavna priča, gdje završava priču riječima:

„Šutimo, jer samo tuzlansko nebo zna ko smo mi.“

Na kraju mogu reći, u pisanju su prisutne lakoća i spontanost, pa i književni elementi koji daju vrijednost napisanom djelu. Zato, toplo preporučujem za štampanje knjigu novela „Tebi, nevoljo moja“ mlade gimnazijalke Selme Ključić, sa zvijezdama u očima i peru.

 

Tuzla, 18. 2. 2017., Amira Hasić