Tak je negda bilo

120.00kn


Back Cover

Premda je poeziju i zavičaj uvijek nosila u sebi, Marija Miklaušić počela je pisati u zreloj dobi od čega je do pojavljivanja prve zbirke prošlo trideset godina. Zbirka lirske poezije Tak je negda bilo mogla bi nositi i naslov Kak je negda bilo lepo, kao što je jednu od svojih pjesama naslovio i Miroslav Dolenec Dravski. Zbirka je to, kao što lirici i priliči, kratkih, osobnih, intimnih, osjećajnih i slikovitih pjesama u kojima autorica stvara idiličnu sliku djetinjstva i zavičaja poimajući ih kao čvrste uporišne točke tako potrebne u snažnoj životnoj vjetrometini. Govoreći o zavičajnim motivima i onima, koji su je okruživali u najbezbrižnijem razdoblju života, ona crta oazu mira, sklada, razigranosti i šale.

Lidija Levačić Mesarov, prof.

Kategorija:

Description

Premda je poeziju i zavičaj uvijek nosila u sebi, Marija Miklaušić počela je pisati u zreloj dobi od čega je do pojavljivanja prve zbirke prošlo trideset godina. Zbirka lirske poezije Tak je negda bilo mogla bi nositi i naslov Kak je negda bilo lepo, kao što je jednu od svojih pjesama naslovio i Miroslav Dolenec Dravski. Zbirka je to, kao što lirici i priliči, kratkih, osobnih, intimnih, osjećajnih i slikovitih pjesama u kojima autorica stvara idiličnu sliku djetinjstva i zavičaja poimajući ih kao čvrste uporišne točke tako potrebne u snažnoj životnoj vjetrometini. Govoreći o zavičajnim motivima i onima, koji su je okruživali u najbezbrižnijem razdoblju života, ona crta oazu mira, sklada, razigranosti i šale.

Lidija Levačić Mesarov, prof.

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Tak je negda bilo”

Urednička recenzija

 

Tri kapi djetinjstva, dvije kapi zavičaja, kap ljubavi, kap znoja, kap veselja

Premda je poeziju i zavičaj uvijek nosila u sebi, Marija Miklaušić počela je pisati u zreloj dobi od čega je do pojavljivanja prve zbirke prošlo trideset godina. Zbirka lirske poezije Tak je negda bilo mogla bi nositi i naslov Kak je negda bilo lepo, kao što je jednu od svojih pjesama naslovio i Miroslav Dolenec Dravski. Zbirka je to, kao što lirici i priliči, kratkih, osobnih, intimnih, osjećajnih i slikovitih pjesama u kojima autorica stvara idiličnu sliku djetinjstva i zavičaja poimajući ih kao čvrste uporišne točke tako potrebne u snažnoj životnoj vjetrometini. Govoreći o zavičajnim motivima i onima, koji su je okruživali u najbezbrižnijem razdoblju života, ona crta oazu mira, sklada, razigranosti i šale.

Najljepša sjećanja veže uz majku, koja je u teškim trenutcima bila uz nju, uz spokoj i red koji je unosila u njezin život, požrtvovnost kojom se brinula o njoj i o svakodnevnim poslovima. Majka je izvor ljubavi,ona je ljubav i samo joj se to može i uzvratiti. Tu su predmeti iz najranijeg djetinjstva kao što je zipka, stol, prozori, kućice. Potom kreće u dvorište s njegovim stanovnicima (kokošima, kravama, svinjama, psima, mačkama, vrapcima), zdencom, drvima, orahom, šljivom i tepko mruškom i u polje zaprežnim kolima dočaravajući poslove koji su se obavljali uz cvrkut ptica ili posleničku pjesmu, a ne u zaglušujućoj buci megalomanskih traktora i  strojeva. Slikovito dočarava vrijeme kad si je čovjek sam proizveo gotovo sve što mu je bilo potrebno za život od hrane i odjeće, alata kojima će ih proizvesti, do kola, kuća i nastambi za životinje te spremišta za njihovu hranu. Tada je bilo više vremena, kao da je život tekao sporije, a i okoliš je bio zdraviji za razliku od danas, kad se živi brzo, trčeći i kad se nema vremena za bližnje i prijatelje. S nostalgijom se prisjeća pojedinih blagdana i običaja vezanih uz njih (Vuzmeni ruček, Zornica, Pri ručku). U pjesmi Ženska sudbina iznosi jednoličnost svakodnevnih poslova, koje su obavljale isključivo žene, koji su se podrazumijevali i za koje se kaže kad ih obavljamo, ništa se ne vidi, a vidi se itekako prestanu li se oni obavljati. Kao vrijedna seoska, uvijek zaposlena žena, iznosi poticajnu i zdravu životnu filozofiju u smislu Carpe diem! (Gdabuš) potičući mlade da iskoriste dan da život ne prođe uzalud. Smiješak na lice čitatelja izmamljuju šaljive pjesme Zutra bum rakiju pekel i Više ne bum koje govore o trenutcima opuštanja prosječnog Podravca.

Ciklus Gledim te čine ljubavne pjesme posvećene dragoj osobi koja može biti dragi, ali i vlastito dijete. U njemu se može pratiti put od prvih đačkih simpatija, preko mladenačke zaljubljenosti, zrele ljubavi pa do nekih razočaranja, rastanka i boli zbog gubitka voljene osobe.

Slike svega navedenog pretočene u jednostavne lirske pjesme složene u rime Marija je dugo nosila u sebi. Zbirka ima terapeutsko djelovanje za nostalgičnog čitatelja koji se s dragošću prisjeća djetinjstva provedenog na selu. U njoj imamo sačuvan još jedan pogled na prohujalo vrijeme ruralne Podravine u kojem se također živjelo, ljubilo, radilo, družilo i veselilo samo u nešto sporijem i smirenijem ritmu.

Lidija Levačić Mesarov, prof.