Tajni svijet

120.00kn


Back Cover

Svi smo mi pusti stranci poručuje nam svojom zbirkom pjesama Tajni svijet mladi pjesnik David Lovrić koji se zanesenjački propituje o smislu života te, nasuprot njemu, o smislu smrti. Istražuje u svojim mislima prave vrijednosti, moralnost. Definira život kao vječnu borbu između dobrog i lošeg, kao putovanje koje nas vodi krajnjem cilju i donosi svoju studiju čovjeka kroz međuljudske odnose. Donosi, možemo reći, svoja razmatranja i promišljanja svih životnih pitanja – uopćeno, u odnosu na cijelo čovječanstvo, te kroz vlastitu individuu i njezinu unutrašnju samoću.

Marija Mišić, mag. theol.

Kategorija:

Description

Svi smo mi pusti stranci poručuje nam svojom zbirkom pjesama Tajni svijet mladi pjesnik David Lovrić koji se zanesenjački propituje o smislu života te, nasuprot njemu, o smislu smrti. Istražuje u svojim mislima prave vrijednosti, moralnost. Definira život kao vječnu borbu između dobrog i lošeg, kao putovanje koje nas vodi krajnjem cilju i donosi svoju studiju čovjeka kroz međuljudske odnose. Donosi, možemo reći, svoja razmatranja i promišljanja svih životnih pitanja – uopćeno, u odnosu na cijelo čovječanstvo, te kroz vlastitu individuu i njezinu unutrašnju samoću.

Marija Mišić, mag. theol.

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Tajni svijet”

Urednička recenzija

SVI SMO MI PUSTI STRANCI

Svi smo mi pusti stranci poručuje nam svojom zbirkom pjesama Tajni svijet mladi pjesnik David Lovrić koji se zanesenjački propituje o smislu života te, nasuprot njemu, o smislu smrti. Istražuje u svojim mislima prave vrijednosti, moralnost. Definira život kao vječnu borbu između dobrog i lošeg, kao putovanje koje nas vodi krajnjem cilju i donosi svoju studiju čovjeka kroz međuljudske odnose. Donosi, možemo reći, svoja razmatranja i promišljanja svih životnih pitanja – uopćeno, u odnosu na cijelo čovječanstvo, te kroz vlastitu individuu i njezinu unutrašnju samoću.

Njegova egzistencijalna poezija podastire nam tako dva ciklusa pjesama pisanih u prvom licu jednine, svaka za sebe nalik jednostavnom monologu. Ciklusi su nenaslovljeni, a cijela zbirka, bez obzira na podjelu, tematski i izražajno ujednačena je. Jednostavnog izričaja, bez interpunkcije. Svaki stih započinje u ovoj zbirci velikim slovom, ipak bez dubljeg značaja. Slova ne tvore akrostih. Svoje pjesme autor redovito oblikuje u četiri katrene, no u rimovanju nije doslijedan. Dok nekoliko stihova pjesme ukrašava manje ili više uspješnom rimom, u narednim stihovima tu istu rimu opet zaboravlja, ona nije konstantna. Iako zaboravljiv i površan kod rimovanja, Lovrić je prilično pedantan kada su u pitanju stilska izražajna sredstva kojima obiluje svaka njegova pjesma. Kontrasti su vrlo česti (primjerice svjetlo-tama, život-smrt, sivilo-vedrina, prošlost-sadašnjost, radost-tuga), epiteti također, a uočavam i brojna ponavljanja (Sreća je uvijek pratila hrabre / ... / Sreća je uvijek pratila hrabre). Usporedbe također nisu rijetkost (npr. Život je kao dugo putovanje i sl.) dok personifikacije koje susrećem redovito nose i duboku metaforičku poruku (gledam plavu zoru kako pobjeđuje mrklu, tamnu noć, pr.). Motivi su često detalji iz prirode i prirodne pojave (more, noć, zora, zavičaj), ali ne uvijek. Neki su odabrani u svrhu duboke simbolike (pr. putovanja, putovi, stranci, carstvo itd.). Uz sve nabrojano, moram naglasiti i kako pjesme Tajnog svijeta opcrtava mnoštvo pjesničkih slika od kojih su najsnažnije one vizualne, a slijede ih u nešto manjem obujmu taktilne. Gustativnih, olfaktivnih i akustičkih pjesničkih slika nema – sve je u ovoj poeziji podređeno vizualnom dojmu u koje nas uvode sva korištena izražajna sredstva. Na prvo čitanje, učini se tako čitatelju da je vidio sve, ali s laganim odmakom i nakon isključivog vizualnog dojma, počinju se razlagati i oni dublji slojevi ovih mladenačkih stihova. To su snažne metafore o životu kao putovanju koje ne čeka isključivo krajnji cilj, nego je njegov smisao u trajanju. Zatim su tu promišljanja o korelaciji pojedinca i mase, različitosti. Lirski subjekt se neprestano propituje o vrijednostima i onome što je ispravno. Uistinu, na prvo čitanje djelo donosi ujednačenu poeziju pomalo sjetnog ugođaja s daškom mladenačkog bunta naspram trenutne zbilje, ali iščitavajući ga opet i opet, pronalazimo dubinu i istančanost koja nadilazi puku konstataciju o navedenom tematu.

Srce i duša ovog poetskog stvaralaštva, dakle, već su tu. Skrivajući se negdje u dubini pozivaju nas u potragu. No, da bi ova poezija bila u potpunosti zaokružena, potrebno je još jedino, dotjerujući izričaj i stavke vezane uz njega, iskustvom ojačati kostur kako bi  korpus Lovrićevog književnog djela postao čvrst u svojoj cjelovitosti.

 

Marija Mišić, mag. theol.

23. svibnja 2017. godine, Slavonski Brod