Tajni svijet

120.00kn


Back Cover

Svi smo mi pusti stranci poručuje nam svojom zbirkom pjesama Tajni svijet mladi pjesnik David Lovrić koji se zanesenjački propituje o smislu života te, nasuprot njemu, o smislu smrti. Istražuje u svojim mislima prave vrijednosti, moralnost. Definira život kao vječnu borbu između dobrog i lošeg, kao putovanje koje nas vodi krajnjem cilju i donosi svoju studiju čovjeka kroz međuljudske odnose. Donosi, možemo reći, svoja razmatranja i promišljanja svih životnih pitanja – uopćeno, u odnosu na cijelo čovječanstvo, te kroz vlastitu individuu i njezinu unutrašnju samoću.

Marija Mišić, mag. theol.

Kategorija:

Description

Svi smo mi pusti stranci poručuje nam svojom zbirkom pjesama Tajni svijet mladi pjesnik David Lovrić koji se zanesenjački propituje o smislu života te, nasuprot njemu, o smislu smrti. Istražuje u svojim mislima prave vrijednosti, moralnost. Definira život kao vječnu borbu između dobrog i lošeg, kao putovanje koje nas vodi krajnjem cilju i donosi svoju studiju čovjeka kroz međuljudske odnose. Donosi, možemo reći, svoja razmatranja i promišljanja svih životnih pitanja – uopćeno, u odnosu na cijelo čovječanstvo, te kroz vlastitu individuu i njezinu unutrašnju samoću.

Marija Mišić, mag. theol.

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Tajni svijet”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Urednička recenzija

SVI SMO MI PUSTI STRANCI

Svi smo mi pusti stranci poručuje nam svojom zbirkom pjesama Tajni svijet mladi pjesnik David Lovrić koji se zanesenjački propituje o smislu života te, nasuprot njemu, o smislu smrti. Istražuje u svojim mislima prave vrijednosti, moralnost. Definira život kao vječnu borbu između dobrog i lošeg, kao putovanje koje nas vodi krajnjem cilju i donosi svoju studiju čovjeka kroz međuljudske odnose. Donosi, možemo reći, svoja razmatranja i promišljanja svih životnih pitanja – uopćeno, u odnosu na cijelo čovječanstvo, te kroz vlastitu individuu i njezinu unutrašnju samoću.

Njegova egzistencijalna poezija podastire nam tako dva ciklusa pjesama pisanih u prvom licu jednine, svaka za sebe nalik jednostavnom monologu. Ciklusi su nenaslovljeni, a cijela zbirka, bez obzira na podjelu, tematski i izražajno ujednačena je. Jednostavnog izričaja, bez interpunkcije. Svaki stih započinje u ovoj zbirci velikim slovom, ipak bez dubljeg značaja. Slova ne tvore akrostih. Svoje pjesme autor redovito oblikuje u četiri katrene, no u rimovanju nije doslijedan. Dok nekoliko stihova pjesme ukrašava manje ili više uspješnom rimom, u narednim stihovima tu istu rimu opet zaboravlja, ona nije konstantna. Iako zaboravljiv i površan kod rimovanja, Lovrić je prilično pedantan kada su u pitanju stilska izražajna sredstva kojima obiluje svaka njegova pjesma. Kontrasti su vrlo česti (primjerice svjetlo-tama, život-smrt, sivilo-vedrina, prošlost-sadašnjost, radost-tuga), epiteti također, a uočavam i brojna ponavljanja (Sreća je uvijek pratila hrabre / ... / Sreća je uvijek pratila hrabre). Usporedbe također nisu rijetkost (npr. Život je kao dugo putovanje i sl.) dok personifikacije koje susrećem redovito nose i duboku metaforičku poruku (gledam plavu zoru kako pobjeđuje mrklu, tamnu noć, pr.). Motivi su često detalji iz prirode i prirodne pojave (more, noć, zora, zavičaj), ali ne uvijek. Neki su odabrani u svrhu duboke simbolike (pr. putovanja, putovi, stranci, carstvo itd.). Uz sve nabrojano, moram naglasiti i kako pjesme Tajnog svijeta opcrtava mnoštvo pjesničkih slika od kojih su najsnažnije one vizualne, a slijede ih u nešto manjem obujmu taktilne. Gustativnih, olfaktivnih i akustičkih pjesničkih slika nema – sve je u ovoj poeziji podređeno vizualnom dojmu u koje nas uvode sva korištena izražajna sredstva. Na prvo čitanje, učini se tako čitatelju da je vidio sve, ali s laganim odmakom i nakon isključivog vizualnog dojma, počinju se razlagati i oni dublji slojevi ovih mladenačkih stihova. To su snažne metafore o životu kao putovanju koje ne čeka isključivo krajnji cilj, nego je njegov smisao u trajanju. Zatim su tu promišljanja o korelaciji pojedinca i mase, različitosti. Lirski subjekt se neprestano propituje o vrijednostima i onome što je ispravno. Uistinu, na prvo čitanje djelo donosi ujednačenu poeziju pomalo sjetnog ugođaja s daškom mladenačkog bunta naspram trenutne zbilje, ali iščitavajući ga opet i opet, pronalazimo dubinu i istančanost koja nadilazi puku konstataciju o navedenom tematu.

Srce i duša ovog poetskog stvaralaštva, dakle, već su tu. Skrivajući se negdje u dubini pozivaju nas u potragu. No, da bi ova poezija bila u potpunosti zaokružena, potrebno je još jedino, dotjerujući izričaj i stavke vezane uz njega, iskustvom ojačati kostur kako bi  korpus Lovrićevog književnog djela postao čvrst u svojoj cjelovitosti.

 

Marija Mišić, mag. theol.

23. svibnja 2017. godine, Slavonski Brod