Srce i pohlepa, Let prema suncu

120.00kn


Back Cover

Da je roman uistinu najopsežnija književna vrsta, podsjetio nas je Muhamed Begić s djelom Srce i pohlepa gdje je, u više od četiri stotine strana, riječima oslikao svoju potrebu nešto kazati, nešto uputiti nekome i ostaviti pisani trag. A o čemu drugome čovjek može pričati, i to tako opširno, već o onome što mu je na srcu i u srcu. Tako i tema ovog djela kroz fiktivnu radnju i likove nosi temu autoru bliskih prošlih vremena opisujući u nostalgičnom tonu sve one lijepe sitnice koje je jedna duša pronalazila tada, u nekim ranijim vremenima, ali i surovost, itekakvu surovost težine ondašnjeg života.

Marija Mišić, mag. theol.

Kategorije: ,

Description

Da je roman uistinu najopsežnija književna vrsta, podsjetio nas je Muhamed Begić s djelom Srce i pohlepa gdje je, u više od četiri stotine strana, riječima oslikao svoju potrebu nešto kazati, nešto uputiti nekome i ostaviti pisani trag. A o čemu drugome čovjek može pričati, i to tako opširno, već o onome što mu je na srcu i u srcu. Tako i tema ovog djela kroz fiktivnu radnju i likove nosi temu autoru bliskih prošlih vremena opisujući u nostalgičnom tonu sve one lijepe sitnice koje je jedna duša pronalazila tada, u nekim ranijim vremenima, ali i surovost, itekakvu surovost težine ondašnjeg života.

Marija Mišić, mag. theol.

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Srce i pohlepa, Let prema suncu”

Urednička recenzija

Zapisati vrijeme

 

Da je roman uistinu najopsežnija književna vrsta, podsjetio nas je Muhamed Begić s djelom Srce i pohlepa gdje je, u više od četiri stotine strana, riječima oslikao svoju potrebu nešto kazati, nešto uputiti nekome i ostaviti pisani trag. A o čemu drugome čovjek može pričati, i to tako opširno, već o onome što mu je na srcu i u srcu. Tako i tema ovog djela kroz fiktivnu radnju i likove nosi temu autoru bliskih prošlih vremena opisujući u nostalgičnom tonu sve one lijepe sitnice koje je jedna duša pronalazila tada, u nekim ranijim vremenima, ali i surovost, itekakvu surovost težine ondašnjeg života.

U svom pripovijedanju pisac spretno dočarava jedan grad ili, mogli bismo reći, kroz njega i druge gradove, jednog lika ili čak brojne likove, te jedno specifično vrijeme ili ipak vremena. Zašto mi se tako čini? Iz razloga univerzalnosti problematike teme romana u cjelini. Mnoge karakteristike Begićevog grada, lika i vremena radnje možemo u segmentima pronaći i u sadašnjem vremenu u pojedinim sredinama i prepoznati osobe slične njegovim likovima iako je sve drugačije. Autor svoju radnju smješta u osamdesete godine prošlog stoljeća, u Tuzlu, urbani multikulturalni i multireligiozni grad. Socijalizam još uvijek uzima maha te otežava i ovako tešku svakodnevicu običnom, poštenom čovjeku kakav je uostalom bio mladi Omer, Begićev glavni lik, junak. Kao glavni nositelj radnje on se unatoč iskvarenosti društva borio za svoje moralne vrijednosti te od njih nikada nije odustao. Ustrajao je na blagosti, skromnosti i poštenju u svim životnim situacijama unatoč svemu. Budući da su sociološki faktori i relacije duboko uglavljeni u radnju romana, prema temi bih roman Srce i pohlepa definirala kao društveni. Naširoko dočarava problematiku društva u kojoj se nalazi nekolicina različitih naroda, autohtonih i onih doseljenih, od kojih svatko donosi svoje običaje te svoju vjeru na područje grada, ali i poteškoće i radosti zajedničkog suživota dok ih natkriljuje politički režim jednoumlja, onog zapovjedanog. Ustroj je to koji ne dopušta razlike niti mari mnogo za malog čovjeka. Radnja romana odmotava se postupno. Pripovjedač u trećem licu temeljito uvodi čitatelja u mnoge detalje ne bi li dočarao mjesto i okolnosti radnje, pomaže također u oblikovanju likova – njihova izgleda i osobnosti, iako autor ne ulazi u dublje psihološke karakterizacije. Osim temeljite i vrlo izražene deskripcije koju sam naglasila, u svom pismenom izražaju Begić često koristi monologe, unutarnje ili vanjske, te dijaloge. Ton kojim roman odiše svakako je sentimentalan što otkriva bliskost i privrženost njegove teme autoru, a samim time i kompetentnost tog istog autora za njezinu obradu. Iako je roman Srce i pohlepa utemeljen na fiktivnim likovima i priči iz mašte, a ne prema nekom konkretnom stvarnom događaju, ne mogu se oteti dojmu da se u njemu ipak nalaze pojedini autobiografski elementi koji se provlače u sitnicama kroz svaku stranicu. Poput primjerice pojedinih opisa nekadašnjeg načina života ili opisa običnih predmeta karakterističnih za tadašnje vrijeme koji djeluju proživljeni, a nikako umjetno nastali. Nadalje, ovaj roman karakterističan je za bosanskohercegovačko podneblje i po tome vrlo upečatljiv. Javlja se kao pregledna zbirka brojnih turcizama udomaćenih u bosanskom i hercegovačkom svakodnevnom govoru i gotovo svaki izraz prati točno određenu životnu situaciju, događaj ili nešto slično i biva sam po sebi dovoljan da za njega nije bilo ni potrebe potražiti neku domaću riječ. Uvukao se među planine Bosne gdje od prošlih vremena pa do današnjeg dana, a vjerujem i u budućnosti, suživljen s narodom ujedno priča i o povijesti njegova kraja. Može se, dakle, među koricama Srca i pohlepe pronaći uistinu mnogo upečatljivih elemenata koji bi se mogli raščlanjivati do temelja, ali one najvažnije ovdje navedene značajke govore nam sve bitno. Zaključujem kako djelo ima svoju težinu i svoju građu može ponuditi svakom čitatelju otvorena srca.

Posjeduje Muhamed u svom djelu sve osnovne karakteristike jednog romana, čvrstu fabulu, spretan slijed događaja, konkretno vrijeme radnje, pripovjedača, formu. Zatim vješto oblikovane likove, isprepletene događaje, kronologiju glavne radnje itd. Stoga neću pogriješiti ako zaključim kako posjeduje sve vrline jednog pisca, bistroću, spretnost da misao uobliči u knjigu i zaintrigira čitatelja, sustavnost, ozbiljnost. No, ipak ću reći i da se nijanse mogu usavršavati uvijek, tako bi se i ovdje još ponešto moglo doraditi, ali ja upravo vjerujem da će Begić svoje nijanse izoštriti te nam nakon pohvalnog prvijenca podastrijeti i bolji roman kao potvrdu započetog književnog sazrijevanja kroz pisanje.

Marija Mišić, mag. theol.