Smrt Modrobradog

99.00kn


Back Cover

Propulzivno i hitro razvijanje poetike Milice Lojdl dobilo je sidrište i u novoj pjesničkoj knjizi Smrt modrobradog. U samom se naslovu krije ime entiteta koje možemo najjednostavnije tumačiti u fantastičkom književnom imaginariju i predstavlja svojevrstan pomak u poetici na razini lirske komunikacije. Iako se ne pojavljuje dijalog s njim očitljiv na površinskoj razini teksta, on je ipak prisutan kao određeno strano tijelo koje smeta subjektovu razvoju i podržavanju eksplozije poetskog vulkana u navedenoj knjizi. Slične pjesničke knjige u kojima se tematiziraju fantastična bića prisutne su u hrvatskom pjesništvu i to mahom potpisane ženskim imenom; Biće iz mraka Božice Zoko, Knjiga o Seboru Sanje Marčetić i GUAR, rosna životinja Anke Žagar. Interpretacija tih bića počiva u raznim vrstama kritike, koliko onoj poetičko-stilističkoj, toliko i psihoanalitičkoj, feminističko-rodnoj i dekonstrukcijskoj, no to ćemo ostaviti po strani zbog složenosti samih pristupa. Zbirka na formativnoj i sadržajnoj razini slijedi već detektirani i elaborirani Miličin poetički model; slamnigovsko poigravanje riječima i smislom, severovsku zaumnu zvukovnost, te neozbiljnu ozbiljnost velikih bardova hrvatske dječje lirike.

Tin Lemac

Kategorija:

Description

TAKO JE SKONČAO MODROBRADI

 

Propulzivno i hitro razvijanje poetike Milice Lojdl dobilo je sidrište i u novoj pjesničkoj knjizi Smrt modrobradog. U samom se naslovu krije ime entiteta koje možemo najjednostavnije tumačiti u fantastičkom književnom imaginariju i predstavlja svojevrstan pomak u poetici na razini lirske komunikacije. Iako se ne pojavljuje dijalog s njim očitljiv na površinskoj razini teksta, on je ipak prisutan kao određeno strano tijelo koje smeta subjektovu razvoju i podržavanju eksplozije poetskog vulkana u navedenoj knjizi. Slične pjesničke knjige u kojima se tematiziraju fantastična bića prisutne su u hrvatskom pjesništvu i to mahom potpisane ženskim imenom; Biće iz mraka Božice Zoko, Knjiga o Seboru Sanje Marčetić i GUAR, rosna životinja Anke Žagar. Interpretacija tih bića počiva u raznim vrstama kritike, koliko onoj poetičko-stilističkoj, toliko i psihoanalitičkoj, feminističko-rodnoj i dekonstrukcijskoj, no to ćemo ostaviti po strani zbog složenosti samih pristupa. Zbirka na formativnoj i sadržajnoj razini slijedi već detektirani i elaborirani Miličin poetički model; slamnigovsko poigravanje riječima i smislom, severovsku zaumnu zvukovnost, te neozbiljnu ozbiljnost velikih bardova hrvatske dječje lirike. Sve navedeno služi humoru kao dominanti u njezinim tekstovima. No, kako svaka zbirka nudi i ponešto značenjskog viška koji uvijek ostaje neusustavljen kao nedočitana kapljica tinte koja se smije i plače istovremeno, u ovoj zbirci nailazimo i na neke novosti čime se Miličina poetika obogaćuje. To je prije svega pojava jezične bizarnosti i ekstravagancije koja se u načelnim aspektima derivira iz manirizma i hipertrofije kao književnog stila. Ona upotpunjuje ovaj pjesnički tekst na formalnoj i sadržajnoj razini intenzivirajući ludički rimarij i humor, a genetski se povezuje sa Severovom i Slamnigovom poetikom. U ranijim smo zbirkama govorili o kratkim spojevima, no ovdje je prisutna tendencija postajanja vještijim u baratanju tom zaumnom i složenom jezičnom fakturom teksta. Ona je vidljiva u nekim sintagmama (kloroformske zimnice, svemirski pamfleti, utvare od plazme). Također, česti su i neologizmi (zimne, uskisla, plavokrvi, mjerodavlje) koji formativno razigravaju poetsko tkivo, no češće ih možemo povezati sa zanosom koji proizlazi iz infantilizacijske obrade teksta s obzirom da su neologizmi djelomično i infantilizmu svojstveni stilemi. Uz navedene stilske novosti, postoje i neke poetičke. Standardni Miličin predmetnotematski sloj pjesama vezan je za mediteransko-pejzažnu, metapoetičku, filozofsko-meditativnu i ljubavnu liriku. Važno je naglasiti da se navedeni sloj proširuje osebujnim mikro i makrotematizacijama. Vodeće makrotematizacijsko načelo vezano je za upliv figure Modrobradog u tekst i remećenje zadanih poetičkih silnica zasađenih u prethodnim zbirkama. On se izravno (pjesma Uljez) ili neizravno pojavljuje među pjesmama s romantičarsko-simbolističkim motivima (Bijeli golub, Ljubavnici), elementima biblijskog i kristološkog imaginarija (Raspelo od srebra, Zmije i relikvije, Stigme, Uskrsnuće, Uznesenje), pejzažnim motivima (Šume od baršuna, Zelendan). U metapoetičkoj lirici nalazimo snažnu mikrotematizaciju koja označava ingeniozni metaforički transfer među različitim diskursnim poljima (pjesma Današnji meni gdje se spajaju kulinarski i književni imaginarij), intrasemiotičkim spajanjem pjesničkih kodova (nokturnalna atmosfera u metapoetičkom ozračju u pjesmi Notturno u jami). Osim metapoetičkih uznesenja, u zbirci nalazimo i autopoetičke iskaze kojim se također afirmiraju neke kategorije; snažni pjesnički glas koji želi zaposjesti prostor pisanja i izjednačiti tekst sa zbiljom što je dalekosežni cilj svakog istinskog pisca (najsnažnija pjesma zbirke Zadržavam pravo), osuda svakodnevnih trivijalija kao metasignal postavljanja vječnog naspram pomodne suvremenosti (pjesma Unlike sapunice), te uspostavljanje relacije prema puku, publici i kritici i samim time osvještavanje vlastite pozicije u svijetu (pjesma Ne priznajem). Tim se velikim zahvatom Milica još snažnije afirmira u svojem pjesničkom putu negoli je to bilo u ranijim zbirkama. Kako je Modrobradi ipak figura koja prijeti zaposjesti tekst, čekićem razbiti uglancane garniture poetskih čaša te zabraniti ulaz u tunele kroz neprohodne planine, on ipak na kraju, htio-ne htio, mora biti eliminiran. Kako eliminiran? Očekivali bismo Miličinim nesputanim humorom. No, prevarili bismo se. On je rođen i usmrćen samim tekstom i to posljednjom pjesmom zbirke čiji je naslov sadržan u naslovu recenzije. Usmrćen tekstom onaj tko je pokušao usmrtiti tekst. Ne želi dosadni kritičar stavljati niz složenih teorijskih referencija na ovaj problem. Prepušta vas tekstu. I vi i ja i Modrobradi. Svi ćemo biti usmrćeni Miličinim snažnim pjesmama, tekst će ostati živ. A poetski zmajevi već zaboravili na mrtve, traže sočnu hranu kako bi rigali vatru za nove još smjelije i snažnije pjesničke pute.

Tin Lemac