Smjehoteka

120.00kn


Back Cover

Orahovčanka Gordana Radaković je spisateljica koja nas evo već desetljeće osvaja, dodiruje svojim kratkim pričama… pričicama koje nas u trenutcima naše izgubljenosti itekako nasmijavaju. Sve ove njezine priče… pričice iz kojih je satkana i ova njezina osma knjiga Smjehoteka na trenutke dok ih budete iščitavali otkloniti će naše tuge, ljutnje, očaje,  korone… na trenutak sve će to ustuknuti ispred „živih“ slika koje nam podastire spisateljica, slika koje izranjaju iz priča o njezinoj svakodnevnici – iznjedrenih na temelju njezinog osobnog životnog iskustva. Sve te naše tuge, ljutnje, očaje, strahovi izazvani pandemijom korona ukloniti će spisateljica kroz te priče… pričice koje će vas nasmijati, pričice koje će vas na trenutak ostaviti i bez daha. Gordana nam kroz dosjetke, upadice, komentare nudi nezaboravan smijeh. A danas je poznato da ništa brže na organizam ne djeluje kao dobra doza smijeha, stvarajući ravnotežu između tijela i duha.

I osma knjiga kratkih priča naslova Smjehoteka spisateljice Gordane Radaković koja je pred nama sazdana kao i sve njezine prethodne knjige kratkih priča iz preciznog abecednog niza kratkih priča, priča koje je ponajbolje čitati kako sam napisao u svojoj prethodnoj recenziji na pragovima praskozorja, u onim kontemplativnim raspoloženjima koja leže između spokoja i očaja, između ugušenosti tugom i okrijepljenosti ljutnjom, između malaksalosti pred poniženjem i obodrenosti inatom… u raspoloženjima kojima je potrebit lijek. A taj lijek je smijeh.

Ilija Matić, urednik

Kategorija:

Description

Orahovčanka Gordana Radaković je spisateljica koja nas evo već desetljeće osvaja, dodiruje svojim kratkim pričama… pričicama koje nas u trenutcima naše izgubljenosti itekako nasmijavaju. Sve ove njezine priče… pričice iz kojih je satkana i ova njezina osma knjiga Smjehoteka na trenutke dok ih budete iščitavali otkloniti će naše tuge, ljutnje, očaje,  korone… na trenutak sve će to ustuknuti ispred „živih“ slika koje nam podastire spisateljica, slika koje izranjaju iz priča o njezinoj svakodnevnici – iznjedrenih na temelju njezinog osobnog životnog iskustva. Sve te naše tuge, ljutnje, očaje, strahovi izazvani pandemijom korona ukloniti će spisateljica kroz te priče… pričice koje će vas nasmijati, pričice koje će vas na trenutak ostaviti i bez daha. Gordana nam kroz dosjetke, upadice, komentare nudi nezaboravan smijeh. A danas je poznato da ništa brže na organizam ne djeluje kao dobra doza smijeha, stvarajući ravnotežu između tijela i duha.

I osma knjiga kratkih priča naslova Smjehoteka spisateljice Gordane Radaković koja je pred nama sazdana kao i sve njezine prethodne knjige kratkih priča iz preciznog abecednog niza kratkih priča, priča koje je ponajbolje čitati kako sam napisao u svojoj prethodnoj recenziji na pragovima praskozorja, u onim kontemplativnim raspoloženjima koja leže između spokoja i očaja, između ugušenosti tugom i okrijepljenosti ljutnjom, između malaksalosti pred poniženjem i obodrenosti inatom… u raspoloženjima kojima je potrebit lijek. A taj lijek je smijeh.

Ilija Matić, urednik

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Smjehoteka”

Urednička recenzija

Na krilima slobode

 

Naziv „moderna“ (prema njem. moderne /Kunst i sl./: moderna /umjetnost i sl./) u povijesti književnosti, likovnoj i glazbenoj umjetnosti te i u filozofiji odnosi na razdoblje prijelaza XIX. i početkom XX. st. Težnja za „modernim“ u različitim područjima znači ponajprije nastojanje da se ide u korak s književnostima, umjetnostima i filozofijom u zapadnoj Europi. Moderna je isticala slobodu umjetničkog stvaralaštva, subjektivni izbor i supostojanje stilova, ali je istodobno težila što većemu formalnom savršenstvu.

U hrvatskoj književnosti, stilski raznoliko razdoblje, obuhvaća obilježja impresionizma, secesije, simbolizma, realizma, naturalizma i neoromantizma. Pojam se prvo javio na njemačkome jezičnome području, a u hrvatskoj se književnoj historiografiji učvrstio unatoč nekim nastojanjima da se, kao termin koji u mnogim europskim književnostima nije zaživio kao periodizacijska oznaka, izbjegne te da se moderna podvede pod područje šire shvaćena modernizma.

Početak moderne označuje pojava proze koja je novim tematskim interesima i stilskim postupcima znatno iskoračila iz realističke poetike (Janko Leskovar, Misao na vječnost, 1891.; Antun Gustav Matoš, Moć savjesti, 1892.), a završetak godina izlaska antologije Hrvatska mlada lirika i Matoševe smrti (1914.). Matoševi su nastavljači i dalje objavljivali stihove u časopisima pa se krajem uzima i 1916/17., tim više što su tada sa svojim programom nastupili ekspresionisti (Ulderiko Donadini i Antun Branko Šimić).

Pokret je od početka krenuo po dvjema linijama: jedna je bila (Milivoj Dežman) uglavnom apolitička, kozmopolitska, larpurlartistička (Mladost (1898.), Hrvatski salon (1898.-99.), Život (1900.-01.), a druga (Milan Marjanović) naprednjačka, masarykovska (Nova nada, Hrvatska misao, Novo doba, Narodna misao, Glas). Uza sve to, neki istaknuti pisci toga razdoblja nisu imali izravne veze s pokretom (Antun Gustav Matoš, Dinko Šimunović). Borba između „starih“ i „mladih“ trajala je još cijelo prvo desetljeće XX. st.

Pokret je bio srodan sličnim pojavama u Europi. Jedan od osnovnih zahtjeva bila je sloboda stvaranja i otvorenost prema europskim poticajima: proučavale su se francuska, njemačka, talijanska, pa ruska, poljska i češka književnost i ostavljale sve više tragova. U borbi za slobodu književnog stvaranja i za larpurlartizam u umjetnosti posebno se istaknuo jedan od ideologa moderne, Milivoj Dežman (1873.1940.). Milan Marjanović (1879.1955.) pripadao je, naprotiv, onomu dijelu „mladih“ koji su, uza sve isticanje estetskih mjerila, smatrali da hrvatska književnost mora biti glavna pokretačka snaga u političkoj borbi naroda. Najbliži njegovu shvaćanju bili su stvaraoci kao Ante Kovačić, Silvije Strahimir Kranjčević i Vladimir Nazor.

Spisateljica Gordana Radaković se pojavila ne tako davno na hrvatskoj književnoj sceni knjigom kratkih priča Smijeh je lijek. Uslijedile su knjige: U smijeh, Abeceda smijeha, Smijeh, samo smijeh, S-mijeh života, Smijeh naš svakidašnji i Smijeh bez granica, knjige koje su itekako odisale istom „slobodom“ i koje su Orahčovanki utrli put na ovoj modernoj hrvatskoj književnoj sceni.

Orahovčanka Gordana Radaković je spisateljica koja nas evo već desetljeće osvaja, dodiruje svojim kratkim pričama… pričicama koje nas u trenutcima naše izgubljenosti itekako nasmijavaju. Sve ove njezine priče... pričice iz kojih je satkana i ova njezina osma knjiga Smjehoteka na trenutke dok ih budete iščitavali otkloniti će naše tuge, ljutnje, očaje,  korone… na trenutak sve će to ustuknuti ispred „živih“ slika koje nam podastire spisateljica, slika koje izranjaju iz priča o njezinoj svakodnevnici - iznjedrenih na temelju njezinog osobnog životnog iskustva. Sve te naše tuge, ljutnje, očaje, strahovi izazvani pandemijom korona ukloniti će spisateljica kroz te priče… pričice koje će vas nasmijati, pričice koje će vas na trenutak ostaviti i bez daha. Gordana nam kroz dosjetke, upadice, komentare nudi nezaboravan smijeh. A danas je poznato da ništa brže na organizam ne djeluje kao dobra doza smijeha, stvarajući ravnotežu između tijela i duha.

I osma knjiga kratkih priča naslova Smjehoteka spisateljice Gordane Radaković koja je pred nama sazdana kao i sve njezine prethodne knjige kratkih priča iz preciznog abecednog niza kratkih priča, priča koje je ponajbolje čitati kako sam napisao u svojoj prethodnoj recenziji na pragovima praskozorja, u onim kontemplativnim raspoloženjima koja leže između spokoja i očaja, između ugušenosti tugom i okrijepljenosti ljutnjom, između malaksalosti pred poniženjem i obodrenosti inatom... u raspoloženjima kojima je potrebit lijek. A taj lijek je smijeh.

Na kraju poželimo iskreno Orahovčanki da i sa ovom knjigom kratkih priča Smjehoteka ima nastavak uspješnog hoda na hrvatskoj književnoj sceni.

Ilija Matić, urednik