Smijeh života

100.00kn


Back Cover

I u osmoj knjizi naslova S-mijeh života književnice Gordane Radaković, sastavljenoj od dvadesetak proznih minijatura, najbližih onoj narativnoj vrsti kako sam već na početku teksta napisao za koju se u hrvatskoj književnosti uvriježio naziv crtica, kao i u prethodnim njezinim knjigama te crtice u knjizi složene su abecednim redom. I opet kao i u prethodnim njezinim knjigama u kojima nas je zapljusnula ljepotom te najkraće prozne književne vrste sve njezine crtice započinju aforizmima njoj dragog srpskog pjesnika, pisca, novinara, aforističara Duška Radovića. I tu u tim naoko nevažnim događajima iz svakidašnjice pred čitatelja iskaču pitanja, odgovori, nižu se pojašnjavanja i komentari… Književnica se u tim svojim razigranim crticama iznova poigrava riječima, njihovim značenjem, oblikom i izgledom, upada samoj sebi u riječ, pita i odgovara, pojašnjava i komentira kako je lijepo to već primijetila i recenzentica Sanja Beraković u svojoj recenzije „Na kavici s Gordanom“ napisanoj za njezinu prvu knjige Smijeh je lijek.

Ilija Matić, urednik

Kategorija:

Description

I u osmoj knjizi naslova S-mijeh života književnice Gordane Radaković, sastavljenoj od dvadesetak proznih minijatura, najbližih onoj narativnoj vrsti kako sam već na početku teksta napisao za koju se u hrvatskoj književnosti uvriježio naziv crtica, kao i u prethodnim njezinim knjigama te crtice u knjizi složene su abecednim redom. I opet kao i u prethodnim njezinim knjigama u kojima nas je zapljusnula ljepotom te najkraće prozne književne vrste sve njezine crtice započinju aforizmima njoj dragog srpskog pjesnika, pisca, novinara, aforističara Duška Radovića. I tu u tim naoko nevažnim događajima iz svakidašnjice pred čitatelja iskaču pitanja, odgovori, nižu se pojašnjavanja i komentari… Književnica se u tim svojim razigranim crticama iznova poigrava riječima, njihovim značenjem, oblikom i izgledom, upada samoj sebi u riječ, pita i odgovara, pojašnjava i komentira kako je lijepo to već primijetila i recenzentica Sanja Beraković u svojoj recenzije „Na kavici s Gordanom“ napisanoj za njezinu prvu knjige Smijeh je lijek.

Ilija Matić, urednik

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Smijeh života”

Urednička recenzija

Granulati minimalističkog teksta

 

I danas je još uvijek teško progovoriti o proznoj minijaturi za koju se u hrvatskoj književnosti uvriježio i naziv crtica, iako moram priznati su o njoj progovorili već mnogi književni teoretičari. I mađarska znanstvenica prof. dr. Beáta Thomka o kratkoj priči iznijela je vrlo zanimljiva zapažanja, a mnoga se od njih mogu primijeniti i na crticu – najkraću proznu književnu vrstu, izrazito emotivnu, tj. osjećajnu, sažetu, nabijenu doživljajima iz svakidašnjeg života. Mnoge kratke priče, kako iznosi o kratkoj priči prof. dr. Beáta Thomka, ne zadovoljavaju narativne uvjete – nemaju likove, odnose, prostorno-vremenski određene događaje, „kao da se sastoje od granulata: gomilu imaju, imaju i određena jezična svojstva, ali nemaju strukturu kao što je u fizici imaju točkasti elementi djelića. (…) Granulati minimalističkog teksta nastupaju kao književna vrsta, a da ne stvaraju kompoziciju.“

I u osmoj knjizi naslova S-mijeh života književnice Gordane Radaković, sastavljenoj od dvadesetak proznih minijatura, najbližih onoj narativnoj vrsti kako sam već na početku teksta napisao za koju se u hrvatskoj književnosti uvriježio naziv crtica, kao i u prethodnim njezinim knjigama te crtice u knjizi složene su abecednim redom. I opet kao i u prethodnim njezinim knjigama u kojima nas je zapljusnula ljepotom te najkraće prozne književne vrste sve njezine crtice započinju aforizmima njoj dragog srpskog pjesnika, pisca, novinara, aforističara Duška Radovića. I tu u tim naoko nevažnim događajima iz svakidašnjice pred čitatelja iskaču pitanja, odgovori, nižu se pojašnjavanja i komentari... Književnica se u tim svojim razigranim crticama iznova poigrava riječima, njihovim značenjem, oblikom i izgledom, upada samoj sebi u riječ, pita i odgovara, pojašnjava i komentira kako je lijepo to već primijetila i recenzentica Sanja Beraković u svojoj recenzije „Na kavici s Gordanom“ napisanoj za njezinu prvu knjige Smijeh je lijek.

Tko je zapravo naš protagonist, pripovjedač (govornik) koji ima toliku strast prema pričanju priča, čija uvjerenja nam ukazuju da kratka priča (crtica) nije manje vrijedna od bilo kojeg drugog književnog žanra, ni od bilo koje druge književne forme? Ukazuje li nam taj naš govornik da je to za njega radost, jer za njega je kratka priča (crtica) nepresušan izvor književnog izričaja i eksperimentiranja? Prema indicijama u nekim tim proznim minijaturama – crticama (Automo(j)bil! / Ima jedna krv-na veza / Lj-u bav/Po-rez / Šta(?)rost / Život-in(ni)je=?!?) usudio bih se ovdje napisati da je zapravo naš protagonist, pripovjedač (govornik) pjesnik, ali pjesnik koji pred nas iznosi svoju čistu dušu.

Gordanin stil pisanja koji već dugo traje nudi itekako osvježavajući eliksir u hrvatskoj književnosti. Ona se u svom pripovjedačkom postupku itekako obojenom humorom veoma uspješno služi unošenjem osobnih filozofskih teza koje su, na neki način, oplemenile ili oplodile ionako raskošno literarno polje u kom se ona suvereno kreće, jer se u tim njezinim pričama istkanim na dosjetljiv, humorističan i ludistički način, uspješno prožimaju na trenutak i zbilja i fikcija.

Također, ne mogu da prešutim da joj se, ukoliko dobro uronite u te njezine prozne minijature u nekim ostvarenjima, uspješno prepliće kombinacija autobiografske proze i eseja.

Gordana ne generalizira ni jednu temu (o svemu ona ima stav) već ostaje dosljedan sebi i umjetnosti koja podrazumijeva višeslojnost kakav je uostalom i njezin stvaralački domet u kratkim pričama (crticama) koje nam nudi.

Ova knjiga, kao i prethodne njezine knjige (Smijeh je lijek, U smijeh, Abeceda smijeha,  Smijeh, samo smijeh) naslonjene na crtice na neki način, prati i odrastanje (starenje) naratora-pisca, sazrijevanje, traganje, samospoznaju… Vremenski, sve što budu starije njezine knjige će sve više vrijediti.

Zabavna, lepršava i lagana knjiga koja se čita u jednom dahu.

Ilija Matić