Šareni kamenčići ili moj dom

120.00kn


Back Cover

Ako imamo sreću sresti nekoga poput Ivice Odobašić, naučit ćemo način kako preživjeti ovaj ovozemaljski put. Nekako je dobro naučiti lutati kao noćna ptica s osmijehom na laticama starog maslačka, i kada naučimo da i maslačak stari uhvatili smo trun života, djelić mudrosti… Ili da možemo skupljati šarene kamenčiće iz voda koje uvijek teku, ili paliti vatre ispod hrastova granja ili samo bespomoćno vikati i sasvim hladno platiti sve račune kao da nikad nismo bacili pogled na noćno hladno, zvjezdano nebo… I baš u tome je veličina pjesnika i slikara Odobašića jer na neki čudni hladnokrvni način poravna i „svoj“ i onaj svakodnevni svijet. Ivica Odobašić balansira između ta dva svijeta neobjašnjivom umješnošću, isto onako kako se slavonsko, često puta nerazumljivo biće i danas izdiže iz svega što jest, što je čudno i nerazumljivo, ali opstaje…

Ruža Vištica

Kategorija:

Description

Ako imamo sreću sresti nekoga poput Ivice Odobašić, naučit ćemo način kako preživjeti ovaj ovozemaljski put. Nekako je dobro naučiti lutati kao noćna ptica s osmijehom na laticama starog maslačka, i kada naučimo da i maslačak stari uhvatili smo trun života, djelić mudrosti… Ili da možemo skupljati šarene kamenčiće iz voda koje uvijek teku, ili paliti vatre ispod hrastova granja ili samo bespomoćno vikati i sasvim hladno platiti sve račune kao da nikad nismo bacili pogled na noćno hladno, zvjezdano nebo… I baš u tome je veličina pjesnika i slikara Odobašića jer na neki čudni hladnokrvni način poravna i „svoj“ i onaj svakodnevni svijet. Ivica Odobašić balansira između ta dva svijeta neobjašnjivom umješnošću, isto onako kako se slavonsko, često puta nerazumljivo biće i danas izdiže iz svega što jest, što je čudno i nerazumljivo, ali opstaje…

Ruža Vištica

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Šareni kamenčići ili moj dom”

Urednička recenzija

Šetnja maslačkovom livadom

U ljudskoj prirodi je normalno da želi naći poravnanje, ravnotežu i nekako preživjeti. Koliko ljudi ima na ovoj prekrasnoj Zemlji toliko je i načina da se preživi. Staviti to u nekakve okvire, formule ili križaljke je jednako tražiti formulu za vječni život ovdje gdje jesmo...

Ako imamo sreću sresti nekoga poput Ivice Odobašić, naučit ćemo način kako preživjeti ovaj ovozemaljski put. Nekako je dobro naučiti lutati kao noćna ptica s osmijehom na laticama starog maslačka, i kada naučimo da i maslačak stari uhvatili smo trun života, djelić mudrosti... Ili da možemo skupljati šarene kamenčiće iz voda koje uvijek teku, ili paliti vatre ispod hrastova granja ili samo bespomoćno vikati i sasvim hladno platiti sve račune kao da nikad nismo bacili pogled na noćno hladno, zvjezdano nebo... I baš u tome je veličina pjesnika i slikara Odobašića jer na neki čudni hladnokrvni način poravna i „svoj“ i onaj svakodnevni svijet. Ivica Odobašić balansira između ta dva svijeta neobjašnjivom umješnošću, isto onako kako se slavonsko, često puta nerazumljivo biće i danas izdiže iz svega što jest, što je čudno i nerazumljivo, ali opstaje...

Da opstaje i traje usprkos životu koji i sami najčešće ne razumijemo. Baš ta čudna rasprava sa životom je stalno prisutna U Odobašićevoj poeziji. On uporno i uvijek iznova ponire u elementarno pitanje života, svemira, sebi a i nama svima... Bez patetike, kritike, ljutnje on postavlja pitanja na koja najčešće i ne očekuje odgovor. Nije to pomirenost sa sudbinom niti pokušaj ispravljanja iste, već jednostavno potreba za istinom. Tko smo, što smo i zašto jesmo!! Kada moli da priđemo bliže to je samo zato da čujemo što govori, a ako smo bliže on neće morati vikati. I kada se nudi kao zamjena za one kojih nema to je samo zato da drugi ne pate. Voljeti se može na puno načina a on svoju ljubav daje i ovdje i na drugoj strani, prosto zato što ljubav treba drugima, a on će nastaviti dijalog sa životom i tako preživjeti.

I da on će i dalje moliti za druge.

Može li se bolje!?

Nije li prirodno samo vjerovati!

Ivica Odobašić hrabro zaključuje i to u vježbanju života da bismo ponekad morali shvatiti svu ljepotu življenja ovdje pa bismo onda lakše spoznali sama sebe ... Težak posao ali ako prihvatimo na jednostavan način onda sve postaje ono njegovo „Poravnanje“. Na kraju i nema ništa jednostavnije nego prihvatiti da je dobro - dobro, loše - loše, a ljubav zapravo samo ljubav!! I onda kada ne vidimo! Budući da smo ljudska bića dobiti ćemo mogućnost da osjetimo!!

A to je jedina poruka koju pjesnik i slikar Ivica Odobašić želi ostaviti u naslijeđe...

Ruža Vištica