Plavo srce

120.00kn


Back Cover

U istom prostoru kompjuter i Magritteova slika. U istom vremenu, play station i ogromno zrcalo iza kojeg su Alisine odaje. Prizor star koliko i bajka. Prizori tog sklada možda se mijenjaju, bajka traje koliko i čovjek. Jer, kao što reče Hofmann, „san je realno putovanje kroz bajku“. Ne može se opstati izvan bajke. Nepoznato-potrebno ne traži od Sinbada da pruži dokaze putovanja. Nepoznato-potrebno je put iznuđen od ljudske negacije kakvu nosi zaglušujuće ponavljanje svakodnevnosti. Ostaje san, mašta avanturista koji dokazuju da se granica uvijek može pomjeriti, linija između navike i čuda između navike i novog, između ravnodušnosti i osjećanja.

Autorska bajka nema onu dimenziju kojom se odlaze car Sahrijarova presuda. Ona na egzistencijalistički način sinhronizuje Bretonove principe nadrealizma. „Plavo srce autorice Fikrete Jašić kuca i jednim i drugim estetskim fonom. Igre preobražavanja su odlaganje Sahrijarove odluke, odrastanje kroz igru nadrealistički pristup i postupak možda najplodnijeg pravca u umjetnosti.

Description

U istom prostoru kompjuter i Magritteova slika. U istom vremenu, play station i ogromno zrcalo iza kojeg su Alisine odaje. Prizor star koliko i bajka. Prizori tog sklada možda se mijenjaju, bajka traje koliko i čovjek. Jer, kao što reče Hofmann, „san je realno putovanje kroz bajku“. Ne može se opstati izvan bajke. Nepoznato-potrebno ne traži od Sinbada da pruži dokaze putovanja. Nepoznato-potrebno je put iznuđen od ljudske negacije kakvu nosi zaglušujuće ponavljanje svakodnevnosti. Ostaje san, mašta avanturista koji dokazuju da se granica uvijek može pomjeriti, linija između navike i čuda između navike i novog, između ravnodušnosti i osjećanja.

Autorska bajka nema onu dimenziju kojom se odlaze car Sahrijarova presuda. Ona na egzistencijalistički način sinhronizuje Bretonove principe nadrealizma. „Plavo srce autorice Fikrete Jašić kuca i jednim i drugim estetskim fonom. Igre preobražavanja su odlaganje Sahrijarove odluke, odrastanje kroz igru nadrealistički pristup i postupak možda najplodnijeg pravca u umjetnosti.

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Plavo srce”

Urednička recenzija

LJUBAV – PUTOKAZ KROZ LABIRINT PREOBRAŽAVANJA I ODRASTANJA

 

 

U istom prostoru kompjuter i Magritteova slika. U istom vremenu, play station i ogromno zrcalo iza kojeg su Alisine odaje. Prizor star koliko i bajka. Prizori tog sklada možda se mijenjaju, bajka traje koliko i čovjek. Jer, kao što reče Hofmann, „san je realno putovanje kroz bajku“. Ne može se opstati izvan bajke. Nepoznato-potrebno ne traži od Sinbada da pruži dokaze putovanja. Nepoznato-potrebno je put iznuđen od ljudske negacije kakvu nosi zaglušujuće ponavljanje svakodnevnosti. Ostaje san, mašta avanturista koji dokazuju da se granica uvijek može pomjeriti, linija između navike i čuda između navike i novog, između ravnodušnosti i osjećanja.

Autorska bajka nema onu dimenziju kojom se odlaze car Sahrijarova presuda. Ona na egzistencijalistički način sinhronizuje Bretonove principe nadrealizma. „Plavo srce autorice Fikrete Jašić kuca i jednim i drugim estetskim fonom. Igre preobražavanja su odlaganje Sahrijarove odluke, odrastanje kroz igru nadrealistički pristup i postupak možda najplodnijeg pravca u umjetnosti.

 

Preobražavanje

 

I danas kao i jučer, iz dvorišta, iz parka, dopiru povici: „pretvori se, pretvori se“ u ...zeca, u balerinu, u zvijezdu. I svi će igrači, prozvani i zatečeni na svom mjestu, da se pretvaraju u lik ili sliku koju je zadao vođa igre. Ali, kako bi se mogli preobražavati da nisu već imali u sebi u svom snu, zeca koji leti, piruetu labuda, ili zvijezdu koja plete... „Plavo srce“ i druge bajke Fikrete Jašić kao da preuzimaju poticaj te igre da se dosegnu snovi. Kao na primjer: ...Kada sam spomenuo Fatimino ime, kaktusovog cvijeta je nestalo. ...Ali pojavilo se još jedno čudo iznad moje glave. Leteće pojave. Mali leteći ljudi. Letjeli su kružno iznad mene. Patuljci, Leteći patuljci. ...Pogledao sam malo bolje najbližeg. Na njegovim leđima stajalo je plavo srce... Pogledao sam preko ramena i ugledao kaktusov cvijet, ili u bajci „Budi pčela“. ...Bez mnogo razmišljanja Azra je odgovorila: „Dobro, pomognite mi da postanem pčela“. „Hoćemo, pomoći ćemo ti. Pčela neka je Azra“, govorile su pčelice. „Cvijet neka je Azra, nebo neka je Azra, Let neka je Azra, ljubav neka je Azra...“

Dakle, autorica igra igru preobražavanja onom smjelošću kakvu je uvjetovao Sahrijar, i čitalac će osjetiti beskraj te igre, znajući svo vrijeme da pisac nosi točku, tek da se igra ne bi pokvarila i zaokupila sa nekom novom igračkom koja bi dovela u pitanje prethodnu zaigranost.

 

Odrastanje

 

A poslije dočaranih preobražaja što će čitalac osjetiti? (koliko čitalac toliko i igrač jer autorica ne dozvoljava intenzitetom i zgusnutošću svoje naracije da bilo ko ostane izvan, ostane promatrač, autorica ga je uvukla u svoje riječi predočila mu i uvjerila ga u opipljivo prepoznavanje putovanja i avanture).

Osjetit će odrastanje samosagledavanje svih onih Bretonovih principa koji doprinose da se vlastito ja doživljava kao uzbudljiva nepoznanica. Autorica zato nikad ne prelazi isti put, uvijek je to novi smijeh ili nova suza. Autorica otkriva da individualnost obnavlja emanaciju općeg (srce kao simbol, smisao) na način koji uspostavlja vezu između iskonskog i trenutnog, lako je izvor upitnosti kod junaka bajke „Plavo srce“, opće mjesto, kod Ahmeda „Hoćeš“ i „Nećeš“, kod Fatime „Jesam“ i „Nisam“, mašta ih predočava i osvjetljava u potpuno novom kontekstu. Junaci ovih bajki sadrže sve u sebi, i lampu i mrak i prsten i sjenku kao na primjer u bajci „San od suncokreta“:  ...Suncokreti su joj se sasvim približili. Emina je pružila ruku i dodirnula jedan suncokret. Bio je nježan i topao. „Jesi li ti moje srce“, pitala ga je Emina. „Jesam, ja sam tvoje srce“. Kada je čula te riječi suncokreti i njen suncokret je nestao. Ali, umjesto njega u Emininoj blizini je stajao dječak...

 

Summarum

 

Kroz preobražavanja, kroz odrastanja, a da se ne ostane bez sna, a da želja ne zagubi uskličnik, a da čežnja ne ogrubi u navici, a da mašta ne ustukne pred banalnošću, vodi ljubav. Ona je za autoricu „Plavog srca“ jedini dostojan motiv koji će zanjihati klatno vremena koje zaslužuje da se otkucava, diše i postoji. Ljubav će premostiti suzu, održati smijeh. A plavo srce će se nositi na dlanu, da bi se jednostavnije, svjetlije i bezbolnije koračalo, ruku pod ruku, sa stvarnim ili nestvarnim ali sa bitnim, dakle voljenim.

Mirsad Bećirbašić