Pjesmarica za djecu

100.00kn


Back Cover

Poezija, u zbirci „Pjesmarica za djecu“ je odabrala siguran korak „sustizanja dječjeg hoda“. U pjesmama se svijet odrastanja otkriva na više načina. U prvom redu to su pjesme koje istražuju i propituju iz pozicije djeteta, ali o temama koje su široke i koje ne zauzimaju samo prostor djetinjstva. Zbirka je satkana od nekoliko različitih tematskih cjelina koje „okupiraju“ autora, odnosno koje nastoje da istraže, obrazlože, pokažu svijet odrastanja. Lirski subjekti su različiti, točnije, postoji spektar likova kao karaktera, likova kao isječaka različitih perioda odrastanja, ali i odraslih koji su uvijek u ulozi brižnog pedagoga, roditelja ili osobe bliske djetetu.

Kategorija:

Description

Poezija, u zbirci „Pjesmarica za djecu“ je odabrala siguran korak „sustizanja dječjeg hoda“. U pjesmama se svijet odrastanja otkriva na više načina. U prvom redu to su pjesme koje istražuju i propituju iz pozicije djeteta, ali o temama koje su široke i koje ne zauzimaju samo prostor djetinjstva. Zbirka je satkana od nekoliko različitih tematskih cjelina koje „okupiraju“ autora, odnosno koje nastoje da istraže, obrazlože, pokažu svijet odrastanja. Lirski subjekti su različiti, točnije, postoji spektar likova kao karaktera, likova kao isječaka različitih perioda odrastanja, ali i odraslih koji su uvijek u ulozi brižnog pedagoga, roditelja ili osobe bliske djetetu.

Detalji o knjizi

ISBN

978-953-59278-2-2

Mjesto i godina izdavanja

Slavonski Brod, listopad 2016.

Opseg

72 stranica

Uvez

tvrdi, šivano

Format

19 x 13 cm

Autor

Srečko Marčeta

Nakladnik

Aldo Udruga

Reviews

Urednička recenzija

Krugovi od slova

U Tešnju, 21. 8. 2016. godine Elmira Kadušić, prof.

Književnost za djecu otvara prva vrata čitanja. Kao takva, ona je višestruko oblikovana svim mogućim sredstvima kako bi stvorila poseban svijet iz kojeg će djeca odrastati u zrele čitaoce. Dječji svijet je krhak pa mu se pristupa nježno i tiho, više majčinski, stoga i dječja književnost stoji, s jedne strane kao majka, a s druge strane kao učitelj. Između te dvije kategorije se ucrtava književni tekst, koji nije oblikovan tek da bi bio svrha zabave. Naprotiv, tekst postaje predložak za čitanje u krugovima. To podrazumijeva da tekst nudi značenje, ono koje nam kazuje moć umjetnosti i koje će u isti mah prepoznati i dijete i odrasla osoba. Dijete prepoznaje književni tekst kao bitnu kategoriju koja otvara svijet mašte, koja briše granice, i koja pristupa nježno, kao majka uspavankom. S druge strane, književnost za djecu je otvoreni prostor učenja, usvajanja moralnih vrijednosti, učenja o čovjeku, koji je, kao i knjiga, uvijek svestran. U spoju, književnoteorijskih temelja i namjene – „za djecu“, ova književnost je „zanat“ koji se ne postiže lako. Prići djetetu znači i da se mora prići i njegovom shvaćanju svijeta i razumijevanja koje se razlikuje od svijeta odraslih. Poezija, u zbirci „Pjesmarica za djecu“ je odabrala siguran korak „sustizanja dječjeg hoda“. U pjesmama se svijet odrastanja otkriva na više načina. U prvom redu to su pjesme koje istražuju i propituju iz pozicije djeteta, ali o temama koje su široke i koje ne zauzimaju samo prostor djetinjstva. Zbirka je satkana od nekoliko različitih tematskih cjelina koje „okupiraju“ autora, odnosno koje nastoje da istraže, obrazlože, pokažu svijet odrastanja. Lirski subjekti su različiti, točnije, postoji spektar likova kao karaktera, likova kao isječaka različitih perioda odrastanja, ali i odraslih koji su uvijek u ulozi brižnog pedagoga, roditelja ili osobe bliske djetetu. Niz pjesama tvori krugove između generacija, ne praveći grube lomove i granice, nego ih uz pomoć dječje iskrenosti i igre, kao bitnog faktora, spaja tvoreći zdravo okruženje odrastanja. Za glavu se djeda hvata hajde Mico malo skrati znaš da nemam tih problema, sad se djeda vidno ljuti bježi ženo moram ići do unuka moram stići. U ovim stihovima se likovi izjednačavaju preko čiste emotivne veze, kakvu mogu da imaju samo djeca. Djed je figura odraslog čovjeka, koji se vraća u svijet djetinjstva. Pjesma je napisana „rukopisom“ dječjeg shvaćanja i dvije različite i vremenski udaljene generacije spojila je upravo onim što posjeduje dijete - čistu neiskvarenu emociju i empatiju. Glas odrasle osobe, glas djeteta i glas životinja, su motivi ili osnova po kojoj pjesme nastoje da pridobiju i osvoje dijete. Lirski subjekti dopuštaju sebi slobodu mašte, kakvu može i treba imati dijete. Takvim stepenovanjem se zbirka u potpunosti otkriva kao polje slobode mašte, slobodnog razvijanja i učenja kroz igru. Igra je bitan faktor odrastanja, dijete igrom nesvjesno započinje učenje, širi shvaćanja i pomjera granice mogućeg. Molim svu djecu da mi oproste što sam ovu knjigu posvetio odrasloj osobi. Imam jedno ozbiljno izvinjenje: ta odrasla osoba je najbolji prijatelj koga imam na svijetu. Imam i drugo izvinjenje: ta odrasla osoba u stanju je sve da razumije, čak i knjige za djecu. Imam i treće izvinjenje: ta odrasla osoba je gladna i hladno joj je. Potrebno je da je neko utješi. Ako sva ova izvinjenja nisu dovoljna, rado ću posvetiti ovu knjigu djetetu.

Antoine de Saint-Exupery Exupery je na, možda, najbolji način prikazao svijet djetinjstva. Mali princ je svijet djetinjstva učinio poljem istraživanja. Onakvog kakvim ga vidi dijete, ne kao šešir, nego kao zmijskog cara koji je progutao slona. Upravo u ovoj i ovakvoj situaciji, shvaćamo koliko je teško a bitno pristupiti dječjoj literaturi. Ona uvijek ima najmanje dvije strane, onako kako je vidi odrasla osoba i onako kako je doživljavaju djeca. Na prvi pogled je jednostavna, no svako novo čitanje otvara nova vrata, vrata obnavljanja djetinjstva. Da bismo vidjeli Prinčevog slona, moramo gledati njegovim očima. U ovoj zbirci je vizura gledanja na svijet prilagođena djetetu, a kroz različite glasove. Glasove onih koji su najbliži djetetu, da li kao likovi koji su nestvarni, ili figure sigurnosti. Glas odrasle osobe je glas iskustva, odnosno onaj čvrsti identitet zrelog čovjeka, ali onog koji je blizak djetetu, da li kao roditelj ili djed/nena. Kroz ovakvu figuru zrele osobe, dijete se otvara, oslobađa jer ima mogućnost da osjeti privrženost, s jedne strane i uzor, s druge strane. Stihovi su razigrani, ritmički i rimovanjem oblikovani tako da se iz pjesama lako čita namjera i namjena. Prvo, namjera da privuče dijete da čita i razmišlja o vrijednostima života, o ljubavi, poštovanju i toleranciji i namjena, da je napisana glasom djeteta. Na takav način nam se obrazlaže uspjeh teksta. Pjesme kojima lirski subjekt priča o djetetu, također ne zauzimaju stav onog koji „zna i vidi više“, nego onog koji zajedno otkriva i istražuje ono što donosi svijet odrastanja. Tekst je napisan za djecu, jezički i stilski oblikovan da bi dijete osjetilo „bliskost“ s književnošću, ali također i književnoteorijski je osnovan i uspješan. Drugi glas bi bio glas djeteta, onog koji tek spoznaje i istražuje mogućnosti svijeta. Volio sam jednu Anu iz trećeg dva nikad me ni pogledala nije, jadan ja, uzalud sam pravio sve probleme u školi mislio sam da to moja Ana voli. Književnost bi se iz ove perspektive mogla postaviti kao terapija ili kao odgajatelj jer vješto uvodi dijete u svijet, objašnjava ga, propituje, analizira, postavlja pitanja na koja dijete daje odgovor, prevazilazi moguće traume odrastanja i prilagođavanja na ono što ih tek čeka. Autor je ovo postigao spajanjem glasa odrasle osobe i glasa djeteta. Oni se prožimaju, upotpunjuju i pokazuju da svijet u kojem dijete odrasta treba biti prilagođeno djetetu i igri kao najbitnijem faktoru odrastanja. Igra se u ovoj poeziji pokazuje kroz stihove koji maštovito prikazuju događaje iz života odrastanja. Autor počinje ranim djetinjstvom, šaljivo ga predstavljajući djetetu koje je već taj svijet prevazišlo. Na drugoj strani stoji zrelo doba čovjeka, s kojeg se ponovo stepenicama vraća na školarca. U tim opozicijama, ispisuje djetinjstvo kakvo bi dijete trebalo imati, djetinjstvo igre kojom uči. Osim ovakvih pjesama, autor, glasom zrele osobe propituje i odnose među ljudima, postavljajući ih kao težnju nekog ko je iskustveno prošao različite kulturološke promjene. To se čita u pjesmi „Spolovi“ gdje želi da otkrije u djetetu želju za vrjednovanjem onog drugog, uči ga toleranciji i jednakosti, ali sa naznakom da je nekad bilo drugačije. U pjesmi nam dijete predočava ono što mu se nameće kao kulturološki davno usvojena nepisana norma i ono što se dešava trenutno: Okreće se vrijeme ludo video sam pravo čudo. Video sam na terasi kako tepih tata riba kako mama kuću kreči, kako tata ručak sprema i šta svega tu još nema. Ne znam sada ko je tata, a ko mama šta je ovo sad s nama Jednakost je došla svima muškim, ženskim spolovima. Autor, kritički i glasom djeteta prepoznaje moguće odnose među ljudima, kazujući nam da je glas djeteta ovdje univerzalniji samim tim što dijete prepoznaje kulturološke promjene, koje su se ranije odvijale. Zapravo, pjesma sama ima namjeru da propituje, a da djeluje šaljivo. I treći glas, odnosno glasovi kojima se autor poigrava, uvijek iznova obnavljajući djetinjstvo, je glas životinja. U dječjoj književnosti, a posebno usmenoj narodnoj, glasovi životinja su prisutni kao karakteri i kao osobine, kao necjeloviti ili kao obrisi čovjeka. Autor naglašava težnju ka usmenom kazivanju, odnosno koristi elemente usmene narodne književnosti, koje kombinira sa onim što je nastajalo i što tek treba da nastane. To su pjesme koje nastavljaju tradiciju, koje se približavaju djetetu dobro poznatim likovima, koji se generacijama čuvaju kao blago i koji su se prenosili i očuvali. Njihova postojanost nam opravdava i njihovu bitnost. Životinje, posebno pas i mačka, znaju često imati veliku važnost u djetinjstvu. Stoga, u dječjoj književnosti one mogu postati i sredstvo ili način približavanja i dobivanja povjerenja i dječje pažnje. To su redom likovi koji kod djece izazivaju smijeh, veselje, otvaraju svijet mašte, a onda s tog polja i inteligenciju i uočavanje odnosa među ljudima, ponašanja i nastajanja, dakle kao odgojni karakter. Dijete se razvija nesvjesno, a likovi postaju predlošci za razumijevanje pojedinačnih situacija u životu, koje će moći da postavi i kategorizira. Ljubav, povjerenje, prijateljstvo, odnosi u porodici, odnosi prema društvu i vrijeme - sve su to osobine koje nam različite pjesme ove zbirke predstavljaju. Autor je vješto, s iskustvom, prišao svakoj kategoriji, ispisujući je laganim i pitkim stihovima, zadržavajući u sebe (u stih) osobine lokalnog. Jezik je prilagođen prostoru, prilagođen je i djetetu, a kao takav određuje i sam sebe prostorno jer pokazuje tradiciju mjesta, kulture i naslijeđa. Vrijeme zbirke je vrijeme života. Brižno pisano djetetu koje će jednog dana biti zrela osoba, a pisano vješto da u svakom sljedećem čitanju (svakom periodu života) čita dublje, za još jedan krug.