Pisati ili upravljati vremenom

100.00kn


Back Cover

Zbirka Pisati ili upravljati vremenom druga je zbirka književno-kritičkih tekstova, eseja bosansko-hercegovačke spisateljice Fikrete Jašić, magistre komparativne književnosti i bibliotekarstva, koja je kao što sam napisao u recenziji Tajne uzvišenosti a koja je uvrštena u prvoj zbirci Raskrsnica u nama i oko nas, prije svega prozaist a potom esejist i književni kritičar. U drugoj zbirci književno-kritičkih tekstova, eseja kao i u prvoj zbirci nalazi se samo jedan dio njezinih književno-kritičkih tekstova koji su nastali tijekom posljednjih sedam godina. Ovdje, to je jedanaest proznih tekstova koji su nastali u rasponu od pet godina, od 2013. do 2017., i kao i u prvoj zbirci to nisu samo književno-kritički tekstovi knjiga koje su objavljene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini hrvatskih pisaca i bosanskohercegovačkih pisaca nego i  kritički tekstovi o promišljanju o umjetničkim djelima.

Ilija Matić, urednik

Description

Zbirka Pisati ili upravljati vremenom druga je zbirka književno-kritičkih tekstova, eseja bosansko-hercegovačke spisateljice Fikrete Jašić, magistre komparativne književnosti i bibliotekarstva, koja je kao što sam napisao u recenziji Tajne uzvišenosti a koja je uvrštena u prvoj zbirci Raskrsnica u nama i oko nas, prije svega prozaist a potom esejist i književni kritičar. U drugoj zbirci književno-kritičkih tekstova, eseja kao i u prvoj zbirci nalazi se samo jedan dio njezinih književno-kritičkih tekstova koji su nastali tijekom posljednjih sedam godina. Ovdje, to je jedanaest proznih tekstova koji su nastali u rasponu od pet godina, od 2013. do 2017., i kao i u prvoj zbirci to nisu samo književno-kritički tekstovi knjiga koje su objavljene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini hrvatskih pisaca i bosanskohercegovačkih pisaca nego i  kritički tekstovi o promišljanju o umjetničkim djelima.

Ilija Matić, urednik

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Pisati ili upravljati vremenom”

Urednička recenzija

U drugačijem pravcu

Zbirka Pisati ili upravljati vremenom druga je zbirka književno-kritičkih tekstova, eseja bosansko-hercegovačke spisateljice Fikrete Jašić, magistre komparativne književnosti i bibliotekarstva, koja je kao što sam napisao u recenziji Tajne uzvišenosti a koja je uvrštena u prvoj zbirci Raskrsnica u nama i oko nas, prije svega prozaist a potom esejist i književni kritičar. U drugoj zbirci književno-kritičkih tekstova, eseja kao i u prvoj zbirci nalazi se samo jedan dio njezinih književno-kritičkih tekstova koji su nastali tijekom posljednjih sedam godina. Ovdje, to je jedanaest proznih tekstova koji su nastali u rasponu od pet godina, od 2013. do 2017., i kao i u prvoj zbirci to nisu samo književno-kritički tekstovi knjiga koje su objavljene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini hrvatskih pisaca i bosanskohercegovačkih pisaca nego i  kritički tekstovi o promišljanju o umjetničkim djelima.

Drugu zbirku književno-kritičkih tekstova, eseja bosansko-hercegovačke spisateljice Fikrete Jašić otvara pismom upućenom njezinom dragom prijatelju, pismo kojim nas spisateljica podsjeća na ljepotu ljudske riječi ali i na dašak umirućeg krika iznjedrenog iz minulog ratnog vremena. Slijede zatim četiri kritička teksta o promišljanju o umjetničkim djelima: Pred slikarskim opusom nepoznatog slikara, Slikarski opus Abdulaha Bešića, Slikarski opus Omera Ibrića i Svijet odrastanja Melike Selimović. Ovdje bi svakako skrenuo pozornost na tekst Slikarski opus Abdulaha Bešića u kojem spisateljica Jašić nas vješto uvlači u čarolije kista srebreničkog slikara Abdulaha Bešića.

Književno-kritički prikaz pod naslovom Điđarije moje mašte uz tekst Rasti uz pjesmu i priču su svakako dva teksta koji po osobnom uvjerenju najviše zrcale u ovoj zbirci spisateljica Jašić.

 

Điđarije moje mašte su pjesme psihičke zrelosti, pjesme koje su nastajale u istovremenom odrastanju individualnog, ljudskog i pjesničkog identiteta Atife Pašanbegović. To su pjesme osobe koja živi život prošlosti i život sadašnjosti, pjesme kroz koje govori čežnja i nostalgija za djetinjstvom i srećom koja je pratila tu životnu dob. To su pjesme pamćenja duše...  / Điđarije moje mašte/.

 

No nimalo u toj zrcalosti ne zaostaje tekstovi: Riječi i pjesme Ernada Musića, Pejzažno slikarstvo Abdulaha Bešića kao i tekst Pjesme mog djetinjstva. Naprotiv kroz ta tri teksta spisateljica Jašić nam nesumnjivo ukazuju da ona itekako kako nam je ukazala i kroz svoje tekstove uvrštene u prvoj knjizi Raskrsnica u nama i oko nas i ovdje u ovim tekstovima drži do svojih književno-kritičke riječi.

Osim ovih navedenih tekstova ovu zbirku zaokružuju dva itekako zahtjevna prikaza ali s kojima spisateljica Jašić i dokazuje da je njezina teorijsko-kritička zainteresiranost u usponu. Prvi tekst koji itekako plijeni pažnju je tekst pod naslovom U sobi njenih misli za pjesništvo danas priznate mlade bosansko-hercegovačke pjesnikinje Nataše Subašić. Drugi prikaz koji doista ostavlja svijetlu točku u ovoj knjizi je tekst pod naslovom Muk i zov napisan za roman istoimenog naslova mlade srebreničke spisateljice Merime Delić.

 

…Postoji shvaćanje ili izreka da u životu prepoznajemo dvije osnovne kategorije žena: one koje brišu prašinu i one koje je dižu. Svojom metaforičnošću ova izreka se stavlja pred svaku ženu kao upit: Kojoj kategoriji pripada. Svaka suvremena žena a naročito one koje pripadaju kategoriji umjetnica, spisateljica i sl. ruše postojeće predrasude o ženi. Kada je u pitanju žena spisateljica nesumnjivo je da se radi o osobi koja na neki način sahranjuje milenijsku mušku svijest o ženi, pa i o ženi u književnom diskursu. Rađaju se nove Ane Karenjine, nove Hasanaginice, nove Penelope, Antigone, nove gospođe Bovary koje sudbinu žena u književnosti preusmjeravaju u drugom i  drugačijem pravcu…  / U sobi njenih misli/.

 

…Kroz univerzum muka i zova, tu općeljudsku, a uvijek prisutnu oprečnu dimenziju života, skupljaju se i reflektiraju siline kolektivnog i individualnog nasljeđa. Stoga i ne iznenađuje takav naziv romana, koji stilski dominira, takoreći doziva recipijenta u narativni, romaneskvi milje, narativne ataraksije i stanja duše onog koji je nadahnut užitkom  pisanja, onog koji nosi  ideal mudrosti, onog koji voli ljude, te onog koji pati zbog nesagledivog orijaštva i orijaških plagijatora i njihovih razaranja kolektiva, zajednice i pojedinca. Između muka i zova ovosvjetske egzistencije i esencije čovjek zakorači u kušluk lucidnih snova, kada mu  svijest o snu postaje teška i mračna i baca ga ponovo u lucidnu misao, i u naricanje, nalik onom  koje dolazi nakon svih srušenih snova, nakon nevjerice, nakon gubljenja sebe i svoga najdražeg, nakon doživljenog zločina nad čovjekom, nakon te dramoletne jednočinke ljudske duše, uhvaćene između bijega i tragalaštva… /Muk i zov/.

 

Svi ovi književno-kritički tekstovi koji su umetnuti u zbirku Pisati ili upravljati vremenom nam kao i kod prve zbirke Raskrsnica u nama i oko nas ukazuju da je bosanskohercegovačka spisateljica s tim tekstovima kao što sam napisao u recenziji Tajne uzvišenosti itekako izokrenula sva ta dosadašnja uobičajena mišljenja o odnosu književne kritike i književnih djela; jer kod spisateljice Fikrete Jašić  nije kritika u službi djela, već je djelo, na neki način, u službi poticaja i razvoja kritičkog interesa za književnost i stvaralaštvo općenito.

Nepobitno je i sigurno: I ova druga zbirka književno-kritičkih tekstova, eseja Pisati ili upravljati vremenom bosansko-hercegovačke spisateljice Fikrete Jašić, magistre komparativne književnosti i bibliotekarstva, kao što sam već napisao kod prve zbirke Raskrsnica u nama i oko nas jedna je od onih zbirki koje svome tvorcu osiguravaju trajnije ime u svijetu književne kritike i esejistike.

Ilija Matić, urednik