Petrin potok

120.00kn


Back Cover

Kombinacijom različitih, već oslušnutih žanrova i postupaka, i spisateljica Gordana Vlašić, u svom uratku, znakovitog naslova Petrin potok koji, usuđujem se ovdje napisati, naslućuje još neki novi titraj jeseni, itekako je nastojala postići dostojan uradak kao što je to u svojim djelima činio i sam Barth, uradak koji će zaokupiti pozornost današnjeg, prije svega, mladog modernog čitatelja i zadovoljiti njegov izoštren ukus i potrebe.

Ilija Matić, urednik

Kategorija:

Description

Kombinacijom različitih, već oslušnutih žanrova i postupaka, i spisateljica Gordana Vlašić, u svom uratku, znakovitog naslova Petrin potok koji, usuđujem se ovdje napisati, naslućuje još neki novi titraj jeseni, itekako je nastojala postići dostojan uradak kao što je to u svojim djelima činio i sam Barth, uradak koji će zaokupiti pozornost današnjeg, prije svega, mladog modernog čitatelja i zadovoljiti njegov izoštren ukus i potrebe.

Ilija Matić, urednik

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Petrin potok”

Urednička recenzija

Knjiga u knjizi

Jesen. Slast i okus djetinjstva. Jesen i ti njezini mirisi iznova su mi rađali uspomene na bezbrižno djetinjstvo, na duge šetnje voćnjakom, na uživanje u plodovima jesenskog voća. Jesen sam posebno volio i zbog nezaboravnog ušuškavanja, ušuškavanja koja su me znala dražiti danima. Jedna takva jesen, rumena jesen, prožeto s mirisom toga zaboravljenog ušuškavanja, donijela mi je susret s rukopisom Petrin potok spisateljice Gordane Vlašić, ali i iznenadni susret s američkim književnikom Johnom Barthom, točnije zakašnjeli susret s njegovom razvikanom knjigom Izgubljen u lunaparku (Lost in the Funhouse, 1968.) u prijevodu Maje Tančik, a koju je daleke 2006., uz kratki esej Književnost iscrpljenja u prijevodu Nade Šoljan, objavio nakladnik IBS iz Zagreba. Ne znam zašto sam ispustio jedno od najznačajnijih književnih djela druge polovice XX. stoljeća, niti zašto sam ispustio taj glasoviti esej u kojem Barth opisuje probleme književnog postmodernizma, ali i svoju poetiku.

I danas, dok sam iščitavao taj rukopis kroz nekakve kratke stanke, rukopis satkan iz četiri kratke priče spisateljice iz Oroslavja iznova je izranjala misao o tom upitnom „ispuštanju“, koja je kod mene stvarala jaku nelogičnost, prije svega zbog spoznaje da sam djela Johna Bartha izdizao iznad mnogih ostalih. Njegovi fascinantni romani Ploveća opera (The Floating Opera, 1956.), Kraj puta (The End of the Road, 1958.), Trgovac duhanom (The Sot-Weed Factor, 1960.), Giles, jarac-dječak (Giles Goat Boy, 1966.), Pisma (Letters, 1979.)..., itekako su bili prisutni za vrijeme moga boravka u Njemačkoj. Problematiziranje književnih izričaja i stalni podtekst njegovih djela, čine ga istaknutim piscem postmodernizma i njegov doprinos suvremenom pripovijedanju, nezaobilazan je i neprocjenjiv. Možda bih danas odgovor na ovo, samome sebi postavljeno pitanje mogao jednostavno pripisati mojoj izgubljenosti, koja me zahvatila krajem 2001. nakon iznenadne smrti osobno mi drage, Njemice, Elvire Kalke iz Stuttgarta, tada vlasnice njemačke nakladničke kuće Kalke, gdje sam niz godina obnašao i funkciju urednika. No, vratimo se opet spisateljici Gordani Vlašić i njezinom rukopisu Petrin potok i potražimo zajedno te niti koje se isprepliću s nitima vezanim za ovu moju priču o američkom književniku Johnu Barthu.

Američki apostol i prorok, utemeljitelj i najvredniji praktikant američkog postmodernizma, John Barth, u tekstu Književnost obnavljanja, sa znakovitim podnaslovom Postmodernističko stvaralaštvo, tvrdio je da se umjetnički žanrovi i forme s vremenom istroše, drugim riječima, da je umjetničke konvencije u postmoderni potrebno odbaciti, nadvladati, preoblikovati, a sve to kako bi se stvorilo novo i vitalno umjetničko djelo koje će zaokupiti pozornost čitatelja svoga vremena i zadovoljiti njegove recepcijske potrebe.

Kombinacijom različitih, već oslušnutih žanrova i postupaka, i spisateljica Gordana Vlašić, u svom uratku, znakovitog naslova Petrin potok koji, usuđujem se ovdje napisati, naslućuje još neki novi titraj jeseni, itekako je nastojala postići dostojan uradak kao što je to u svojim djelima činio i sam Barth, uradak koji će zaokupiti pozornost današnjeg, prije svega, mladog modernog čitatelja i zadovoljiti njegov izoštren ukus i potrebe.

Moram se opet vratiti američkom književniku Johnu Barthu. U drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća – otprilike 1967. ili 1968. – književnost se našla u dotad nepoznatoj situaciji– modernistička su se pisma iscrpila,a i cijela Gutenbergova galaksija našla se pred munjevitim medijskim blickrigom. Pisci toga doba iznenada su se našli u nezavidnoj situaciji –morali su se početi prilagođavati novonastaloj situaciji, a u borbi za pozornost čitatelja, otkrivati nove postupke i služiti se novim strategijama. Među ostalim, služiti se i sintetiziranjem iskustava raznih novih i starih proznih izričaja.

Postmodernizam je teško definirati kao cjelovit sustav. Postmodernizam neprestano ispituje modernizam, a sam prefiks „post“ u slučaju postmodernizma nužno ne označava ono što dolazi poslije. To je vrsta „post-a“ koja propituje, ali ne ukida i poništava pitanja modernizma. Prema najopćenitijim naputcima, modernizam utjelovljuje mišljenje i praksu o cjelovitosti sustava, vjeru u um i pojedinca, progres u povijesti i tako dalje. Nasuprot tome postmodernizam kroz kritiku te vjere, u krajnju mogućnost umne zbilje, razotkriva nataložene diskurse moći, neprestanu opasnost totalitarnog uništavajućeg nasilja, ali i mogućnosti otpora kroz nove oblike mikrosocijalne politike, manjih marginaliziranih grupa, antihijerarhijskih sustava i tako dalje. No mora se prihvatiti da je Postmoderna donijela i ogromne obveze– stvoriti pozornosti vrijedno djelo– ali i određene poticajne slobode. U postmoderni je sve moguće, jer ništa nije zabranjeno.

Spisateljici Gordani Vlašić ne znam koliko su američki književnik John Barth i postmoderna bili bliski pri stvaranju djela Petrin potok, no krajnji cilj koji si je spisateljica postavila, svakako je dosegnut. Stvorila je pozornosti vrijedno djelo, stvorila je, nošena krilima „slobode“ do sada i nešto nezabilježeno u povijesti hrvatske književnosti, a to je „knjiga u knjizi“.

Nisam se namjerno, ovdje u svom tekstu, okrenuo detaljnoj analizi djela Petrin potok spisateljice Gordane Vašić, ostavljajući to budućim kritičarima, ali i budućim čitateljima. No itekako je uočljivo već kod prvih iščitanih stranica da je to spisateljica koja posjeduje talent i da niže riječi u rečenice pune ljepote i smisla. Jezik je jednostavan i linearan, ali ipak bogat slikama i živ. Rukopis Petrin potok pršti bogatim rečenicama, izglačanim rečenicama i dok ga iščitavate, autorica vas iznenađuje, jer je iz priče u priču sve uvjerljivija.

No, moju je pozornost Gordana Vlašić zaslužila, prije svega, zbog te „slobode“ koju je ona u svakoj rečenici utkala, a koju danas, iako je suvremena hrvatska književnost odavno već obilježena europskim literarnim strujanjima i raznolikošću poetičkih iskaza, rijetko ili gotovo nikako ne susrećemo u djelima hrvatskih autora i autorica.

Zaključimo: Devedesete su okarakterizirane godinama dokumentarizma jake zbilje, kada pisanje postaje tek privatna gesta i kad se pojavljuje niz osviještenih spisateljica, čije se poimanje književnost ne iscrpljuje pukom stvaralačkom potrebom, već u literarnome činu prepoznaju moćno mjesto vlastite identifikacije. Transformacija, dotada slabog autorskog subjekta, postaje svojevrsni kulturni fenomen, što kulminira jačanjem postmodernog autorskog narcizma naših dana.

Spisateljica Gordana Vlašić, po osobnom mišljenju pripada grupi spisateljica koje su još davnih devedesetih godina prošloga stoljeća, svojim tekstovima postmodernistički osvješćivali različite načine oblikovanja osobnoga identiteta, javno artikulirajući probleme unutar društva u kojemu su živjele. A autor koji nadilazi sve moguće ladice i etikete, koje smo mi smrtnici skloni dijeliti kreativcima da bismo ih „pripitomili“ i približili vlastitoj mjeri, ako i ne bude odmah svrstan u tzv. elitnu literaturu, zasigurno je vrijedan upoznavanja. Gordana Vlašić je hrvatska spisateljica koja u zalasku tek dolazi, i itekako je vrijedna upoznavanja.

 

Županja 31. listopada 2018.

Ilija Matić, gl. urednik