O njima, o nama

100.00kn


Back Cover

Kopajući bespoštedno po svojim najbolnijim ljubavnim ranama, ali i ranama voljenog grada, pjesnikinja ubada i nas u našu ranu. Iznoseći svoje boli i želje kroz pjesme poziva nas na iskren razgovor sa samim sobom. Mami nas da priznamo ono što nas boli i što nam je teško priznati…

Ilija Matić

Description

Kopajući bespoštedno po svojim najbolnijim ljubavnim ranama, ali i ranama voljenog grada, pjesnikinja ubada i nas u našu ranu. Iznoseći svoje boli i želje kroz pjesme poziva nas na iskren razgovor sa samim sobom. Mami nas da priznamo ono što nas boli i što nam je teško priznati…

Ilija Matić

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “O njima, o nama”

Urednička recenzija

O ŠUTNJI I OSOBNOSTI ISKAZIVANJA

 

      Nasloni moje vrijeme na svoje. Dulje će vječnost vrijediti kad smo zajedno.

 

                                                                                   Miroslav Mika Antić

 

Pjesnikinja Gordana Savić iako nije objelodanila do sada svoje pjesme kroz zbirku, iako je cijelo vrijeme bila pjesnikinja „šutnje“, odvojena od književne javnosti, usudit ću se ovdje već nakon prvog iščitavanja zbirke napisati – stvorila je vrlo „bistro“ pjesničko djelo. U kratkim, ritmički smirenim, mahom zvonkim stihovima, a potpuno pravilnim, tečnim i čitljivim rečenicama pjesnikinje Gordane Savić susreću se razgovorne formulacije, vješte i efektne sintagme i prividno jednosmisleni, prozaični opisi. U većem broju pjesama pojavljuje se lirski subjekt kao zapisivač raspoloženja, osjećaja i zaključaka, kao određivač svog položaja i promatrač svog ponašanja kroz maštanja, sanjarenja i ljubavnu patnju. Pjesnikinja je osjetljiva, svijet joj služi samo kao okolina u kojoj se prepoznaju i potvrđuju njezine sumnje, a i boli. Iako je prisutna bol koja je proistekla iz polja ljubavi, nedosanjanih snova, neispunjenih želja, dijelom i iz ratnih dana ne mogu reći da je to zbirka o nepovjerljivom i trpećem pojedincu u ravnodušnom svijetu.

Kopajući bespoštedno po svojim najbolnijim ljubavnim ranama, ali i ranama voljenog grada, pjesnikinja ubada i nas u našu ranu. Iznoseći svoje boli i želje kroz pjesme poziva nas na iskren razgovor sa samim sobom. Mami nas da priznamo ono što nas boli i što nam je teško priznati. Pjesnikinja Gordana Savić u svojim pjesmama koristi pretežito slobodan stih, niže stihove različite duljine, pravih rima gotovo i nema ili se pojavljuju tek povremeno. Često kao figuru konstrukcije susrećemo retoričko pitanje. Iako su ove pjesmotvorine, mogao bih kazati, pisane slobodnim stihom kako sam već rekao, nedvojbeno posjeduju pjesničku sugestivnost, jer iz njih naviru lavine i zaboravljenih i malo poznatih, ili pak nepoznatih riječi, te upravo jezikom i u jeziku ova pjesnikinja polučuje pokatkad iznimnu dojmljivost. Izvor njenih nadahnuća raznovrsan je – obitelj, prijateljstvo, ljubav, život – pjesnikinja vješto i nesebično otvara svoj nutarnji svijet i dopušta da ga čitamo kao otvoreno intimno pismo. Estetski – čitatelj će uživati u njenim pjesmama. Etički – prepoznat će osobnu potrebu za iskrenošću i vedrinom života. Ako u ovom prvijencu govorimo o Gordaninom stilu pisanja, trebalo bi prvo postaviti pitanje, što je za nas poezija? Ako je vaš odgovor sličan mom, da je poezija diranje u najdublje osjećaje unutar sebe samog i poticanje drugog da te naše osjećaje poistovjeti s nekim svojim, ako u tim pjesmama ne tražite stilske figure već jednostavnost, svidjet će vam se, vjerujem, Gordanin stil pisanja... Ono što još plijeni pažnju čitatelja u ovoj zbirci jest pjevanje zavičaja koje ne završava na lokalnim odrednicama, već se kroza nj uspostavlja kontakt sa svijetom. Simbolika koja nastaje iz ovakve opredijeljenosti stvaraoca čini svijet jednim, jedinstvenim; svijet u kojem nema odijeljenosti, nema podvajanja. Kada Gordana Savić pjeva o svojim iskustvima, ona ih univerzalizira tako da prestaju biti samo njezina, kao što pjesme u procesu čitanja postaju i svijet čitaočev, a ne više samo svijet pisca... Njezino osjećanje jezika je neobično intenzivno i zbog toga pjesme izgledaju kao igra, kao kovitlac kroz polje ruža. O ovoj zbirci O njima, o nama mogao bih još kazati da pjesnikinja doista traga za onim smislom što proplamsava u intimnom doživljaju svijeta, i upravo zbog toga zbirka progovara prisnije, u intimni dosanjani prostor djetinjstva. U pjesmotvorinama to nije samo puko imenovanje zavičajnih simbola, već onaj neprekinuti razgovor koji čovjek vodi sa svojom sudbinom.

Iz ove poveće pjesničke cjeline, osim pjesama Unucima i Eh moj Bračilo, što je pjesma koja je posvećena Branku Ćopiću, izdvojio bih još nekoliko vrlo uspješnih uradaka. To su: Bol, Kad svratiš u naš grad, Ti i ja, Tamo duboko, Grade moj i Ispod i iznad Hašana. Prva knjiga Gordane Savić zasigurno zaslužuje čitateljsku pozornost, po onome kako i što iskazuje. Cjelovitije su joj pjesme distance: prema jeziku, prema tematici i prema ćutilnoj energiji (koje u Gordane Savić ima ponekad i u preobilju). Sve u svemu, sluti ova knjiga na poetski krug pjesnikinje koji bi se iskustvom pisanja u drugoj knjizi trebao i morao proširiti. Nadajmo se da će je biti, jer je O njima, o nama zbirka pjesama sasvim odlične građe kao prva stepenica.

 

Ilija Matić