Najteže je stranac biti – Ni ovdje ni tamo, I. dio

140.00kn


Back Cover

Ljudske sudbine, njihovi uspjesi i padovi, ljudi koji se nađu u tim uspjesima i padovima su sveopća ostavština koju svaki čovjek ima i nosi tijekom svojega života. Nekima to nije jednostavno niti potrebno staviti na papir i predočiti drugima. No, vrlo je važno da se čovjek ohrabri da svoje iskustvo pretoči u neko umjetničko djelo, kako bi mogao pronijeti odgovarajuću poruku i potaknuti drugoga na ozbiljno razmišljanje o životu, svemu onom što nam se kroz život događa, a posebno o ljudima koje srećemo na našim životnim stazama.

Kategorija:

Description

Ljudske sudbine, njihovi uspjesi i padovi, ljudi koji se nađu u tim uspjesima i padovima su sveopća ostavština koju svaki čovjek ima i nosi tijekom svojega života. Nekima to nije jednostavno niti potrebno staviti na papir i predočiti drugima. No, vrlo je važno da se čovjek ohrabri da svoje iskustvo pretoči u neko umjetničko djelo, kako bi mogao pronijeti odgovarajuću poruku i potaknuti drugoga na ozbiljno razmišljanje o životu, svemu onom što nam se kroz život događa, a posebno o ljudima koje srećemo na našim životnim stazama.

Reviews

Urednička recenzija

BLAGO DUHA I JEDNOSTAVNOSTI

 

 

Još dok smo bili u starijim razredima osnovne škole naši su nas učitelji učili da čitajući knjige sami pronalazimo smisao određenog književnog djela. Stručno rečeno, trebali smo odrediti temu i ideju te glavne likove djela. A naša loša prosudba ili lijenost zbog koje djelo ponekad nismo niti pročitali, bile su razlog loših ocjena u dnevnicima. Tako su tema i ideja često „proklinjane“ a lektira je bila loše prihvaćen zadatak. Ono što je najvažnije jeste to da se i u ranoj mladosti, dakle, pri prvim doticajima s književnošću, znalo da poruka djela mora biti prepoznata i shvaćena.

U današnje vrijeme kada je na sceni veliki broj književnika koji, recimo to tako, pate od neke književne slave te teže nekom imaginarnom svijetu, teško ćemo naći pisca s jednostavnom porukom. Osobno mi se čini da brojni književni kritičari takve pisce neopravdano guraju u koš pučkog stvaralaštva te ne vrednuju na način, kako bi, usudim se reći, to trebalo.

Ljudske sudbine, njihovi uspjesi i padovi, ljudi koji se nađu u tim uspjesima i padovima su sveopća ostavština koju svaki čovjek ima i nosi tijekom svojega života. Nekima to nije jednostavno niti potrebno staviti na papir i predočiti drugima. No, vrlo je važno da se čovjek ohrabri da svoje iskustvo pretoči u neko umjetničko djelo, kako bi mogao pronijeti odgovarajuću poruku i potaknuti drugoga na ozbiljno razmišljanje o životu, svemu onom što nam se kroz život događa, a posebno o ljudima koje srećemo na našim životnim stazama.

Svojim novim djelom Najteže je stranac biti s podnaslovom Ni tamo ni ovdje Srećko Marčeta, poznati kulturni radnik u Republici Srpskoj, a i šire, stavlja se u ulogu pripovjedača o životu Miće Trkulje, jednog običnog čovjeka s ovih naših bivših jugoslovenskih prostora, koji nošen životnim potrebama, „baulja“ različitim krajevima i  upoznaje različite ljude, ali se uvijek nekako vraća na početke, vraća se u svoju Bosnu. Kako bi na najbolji mogući način svoju priču učinio što dostupnijom svom recipijentu, tj. Čitatelju, Srećko poseže za svojim najjačim oružjem, a to je smijeh. To je humorističan prikaz stvarnosti. Uostalom, kroz iskustvo rada na daskama koje život znače, ovaj je sveopći kulturnjak iz Krajine izgradio čist i nepatvoren pristup humorističkom izrazu na način da ga ljudi razumiju, a to je običan i jednostavan pristup: staviti se u ulogu onoga koji bude čitao djelo sa željom da se svi slatko nasmijemo.

Svi su se liječnici i znanstvenici u medicini odavno već složili da je najbolji lijek smijeh. A budući je ta tvrdnja točna, onda Srećka Marčetu možemo proglasiti svojevrsnom farmaceutskom firmom, jer taj čovjek uspije nasmijati i one koji se inače ne smiju baš mnogo. Istina, ima tu i ironičnih situacija, pomalo politički obojenih. Budući živimo u vremenu u kojem živimo to je sasvim neodvojivo i nemoguće zaobići, a bilo bi i nekorektno prema generacijama koje dolaze i koje moraju znati pravu istinu. Srećko je ovo djelo pisao na način na koji to najbolje zna raditi, a  to su česte metafore i životne scene bez kojih on ne može i u kojima se osjeća ta njegova stvarateljska moć. Osjeća se lepršavost i realnost, a koji su protkani kroz izraze ozbiljnog odraslog čovjeka, koji se zna zdravo nasmijati.

U ovom teškom tehnokratskom vremenu u kojem se sve nekako mjeri i ima svoju cijenu, teško ćemo susresti čovjeka koji nudi neprocjenjivo blago – blago duha i jednostavnosti. Znamo da se gotovo svakodnevno objavljuje veliki broj književnih djela koja nude ljepotu izričaja, autohtonost autorskog duha i pečat neuobičajenoga lijepoga stila pisanja. To se posebno odnosi na pisanje romana, koji mora imati svoju formu i koji zahtijeva mnogo promišljanja i rada. Pogotovo u ovom vremenu kada su osnovne ljudske vrijednosti na velikom „ispitu“. Zato životna priča Miće Trkulje ukoričena kroz djelo Najteže je stranac biti – Ni tamo ni ovdje zapravo želi pokazati težinu života daleko od rodne grude, a istovremeno osjećati prah zemlje iz koje su ponikli. Želi pokazati težinu susreta s različitim ljudima, prednosti i nedaće koje donose, ali prije svega, želi pokazati stalnost rodnog kraja, stalnost zavičaja.

I u romanu Najteže je stranac biti – Ni tamo ni ovdje iskusni i odvažni, često neshvatljivo uporni književni veseli radoholičar Srećko Marčeta nastavlja putovati već odavno trasiranom cestom, a ako je suditi po učinku  rezultata toga puta, trasirana je cesta od jakog nesalomivog „asfalta“ i ne mogu je pokidati niti rijeke suza niti oluje patnje, jer u njegovoj duši stoluje neprocjenjivo blago dobroga duha. Za poznatog talijanskog redatelja Federica Fellinija možemo zaključiti da je vječiti dječarac, ali i kreativni kritičar društvenih pojava, a ne samo obijesni umjetnik ili kako ga neki zločesti ljudi nazivaju „lakrdijaš“.  Za Federica se znade da je još kao dječak s 12 godina napustio obiteljski dom i pobjegao s kućnim cirkusom, ali isto tako svjedoci smo njegovih pet Oscara osvojenih u filmskom svijetu. Netko bi tako mogao zaključiti da izuzetne osobe u sebi nose dvije ličnosti: jednu smiješnu i jednu ozbiljniju. No, treba se prisjetiti činjenice da svi ti veliki ljudi u sebi imaju neko originalno ophođenje prema sebi, svijetu i drugim ljudima s jasnim porukama. Srećko Marčeta je u ovom svom djelu to uspio postići.

 

U Zagrebu, 18. srpnja 2018. godine

Anto Pranjkić, mag. theol.