Lica petrinjskih ulica

100.00kn


Back Cover

Je li pisanje bijeg, ili potreba, ili užitak?! Što to neumorno čuči u umjetniku i uporno vrišti želeći izvan, pred lice zbilje? I postoje li uopće granice ako iza svake uvijek nastaje nešto novo?! Odgovori su individualni. Svaki pokušaj konkretiziranosti lirske tvorevine samo je njezino osiromašenje?!

 Ljiljana Tadić

Skoro svaka pjesma ove zbirke kada ju dobro oslušnete struji tišinom osamljenosti. Pjesnikinja kroz stihove toplo približava čitatelju svoju intimnu osobitost: skromnost. Vješto i nesebično otvara svoj nutarnji svijet i dopušta da ga čitamo kao otvoreno intimno pismo…

Ilija Matić, urednik

Kategorija:

Description

Je li pisanje bijeg, ili potreba, ili užitak?! Što to neumorno čuči u umjetniku i uporno vrišti želeći izvan, pred lice zbilje? I postoje li uopće granice ako iza svake uvijek nastaje nešto novo?! Odgovori su individualni. Svaki pokušaj konkretiziranosti lirske tvorevine samo je njezino osiromašenje?!

 Ljiljana Tadić

Skoro svaka pjesma ove zbirke kada ju dobro oslušnete struji tišinom osamljenosti. Pjesnikinja kroz stihove toplo približava čitatelju svoju intimnu osobitost: skromnost. Vješto i nesebično otvara svoj nutarnji svijet i dopušta da ga čitamo kao otvoreno intimno pismo…

Ilija Matić, urednik

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Lica petrinjskih ulica”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Urednička recenzija

O laticama sreće i sjenama prošlosti

 

Je li pisanje bijeg, ili potreba, ili užitak?! Što to neumorno čuči u umjetniku i uporno vrišti želeći izvan, pred lice zbilje? I postoje li uopće granice ako iza svake uvijek nastaje nešto novo?! Odgovori su individualni. Svaki pokušaj konkretiziranosti lirske tvorevine samo je njezino osiromašenje?!

                                             Ljiljana Tadić

 

Stihozbirka Lica petrinjskih ulica, iako prvijenac mlade autorice Anamarie Tubić plijeni vas već kod prvog čitanja svojom snagom i uvjerljivošću.  Zbirka je razdijeljena u četiri ne podjednake cjeline koje su bez naslova, označene samo rimskim brojevima. Pjesme iz prve pjesničke cjeline, bez naslova, s oznakom I., rimski broj I. dočaravaju ljubav, rastanke, oproštaje, odrastanje… Skoro svaka pjesma iz ove cjeline, a satkan je iz svega devet pjesama, kada ju dobro oslušnete struji tišinom osamljenosti. Pjesnikinja kroz stihove toplo približava čitatelju svoju intimnu osobitost: skromnost. Vješto i nesebično otvara svoj nutarnji svijet i dopušta da ga čitamo kao otvoreno intimno pismo. Njezina ljubavna poezija je struja čulnoga: on, noć, zagrljaj. Latice sreće krhke su, ali mlada pjesnikinja ukazuje kroz svoje stihove da dostojanstveno štite besmrtnu ljubav. Stanje sreće – filozofska kategorija ovdje u pjesmama iz ove pjesničke cjeline pojednostavljena i još jednom izrečena.

U drugoj pjesničkoj cjelini, također bez imena, izoštren samo rimskim znakom II. svjetluca crna poezija, tamna i ogorčena. Poezija iz ove cjeline šokirat će nas svojom istinom, bez štednje da se uljepša, dekorira bez želje, jer to je minula povijest, povijest koju nikako ne smijemo zaboraviti. Pažljiv čitatelj i pored spoznaju da je stihozbirku Lica petrinjskih ulica potpisala mlada pjesnikinja uočit će jake stilske mješavine, od forme, izraza pa sve do značenja, semantike. Pjesnikinja kroz ovu cjelinu koja je satkana iz samo osam pjesama markantno izriče povijest, minulu a tako životvornu. „Lica petrinjskih ulica“, pjesma po kojoj je i knjiga dobila naslov u ovoj cjelini naprosto odskače u odnosu na druge pjesme, ali ništa slabije pjesme. Učestala glazba očaja, stopljena s kišom koja mije lica, krvavih petrinjskih ulica koja dominira čitavom pjesmom ne ostavlja nas ravnodušnim, čitatelj kroz nju osjeća da je tu tuga kao putovanje i ishod lica, naroda... ovo su slike koje nam je uz ovu glazbu očaja podarila mlada pjesnikinja i koje su mogle samo izrasti iz njezine neokaljane čiste duše.

Treća pjesnička cjelina, označena rimskim brojem III. ujedno i cjelina koja nosi najviše pjesama u odnosu na druge, je pjesnička cjelina kroz koju odzvanjaju slike mladosti, slike s ispunjenim ali i s neispunjenim snovima, slike rijeka bez mostova, slike u kojima odzvanja krik praznine i šutnje.

Pjesme iz ove cjeline nisu ispjevane u jednom tonu i nisu u sličnoj, gotovo istoj, sadržini, izdvojit ću pjesmotvore koji mi se čine ponajboljima: „Zalazak sreće“, „Pusti me da sanjam“, „Rijeka života“, „Toše Proeski“, „Mir“, „Sjećanja“ i „Svijet bez osjećaja“.

I četvrta pjesnička cjelina, također bez naslova, označenim samo rimskim brojem IV. odzvanjaju krici neprijetvorna bola. Cjelina satkana iz pjesama koje je mlada pjesnikinja posvetila Anđelini, prijateljici koja je otišla bez pozdrava, po osobnom uvjerenju je uz II. pjesničku cjelinu, cjelina koja daje ton zbirci. Draga bića ne nestaju u srcima onih koji ih vole, oni samo srastaju sa sjećanjima, snovima.

Stihozbirka Lica petrinjskih ulica iako prvijenac vjerujem da će biti smještena u odgovarajući topus suvremenog mladog hrvatskog pjesništva.

Ilija Matić, urednik