Kupidov kod – Agonija glinenih golubova

99.00kn


Back Cover

Druga zbirka Milice Lojdl Kupidov kod predstavlja jedan složeniji poetski zahvat nego je to bilo prisutno u njezinoj prvoj zbirci. Početne čestice tog zahvata leže u odabiru samog naslova. On je načinjen od metaforičke sintagme koja sadrži ime rimskog boga ljubavi Kupida koji se u dugovječnim lirskim snatrenjima europskih pjesnika pretvorio u potrošeni topos ljubavne lirike i imenicu kod koja je prenesena iz informatičkog metajezika u diskurze brojnih znanstvenih disciplina, a u prostoru lingvistike, stilistike i književne teorije predstavlja jedan od temeljnih metajezičnih i tehničkih pojmova. Na toj je osi učinjen kratki spoj i time se opredmetila trivijalnost značenja Kupida, te se zbirka sama pripojila lokomotivi ljubavne poezije. Taj naizgled letimičan uvid otvara središnji poetički prostor ove zbirke, a to je prostor začudnosti kao karakteristika pjesnikovanja per se koja se proizvodi efektnim obratima i kratkim spojevima na planu pjesničkog leksika i sintakse.

Tin Lemac

Kategorija:

Description

Druga zbirka Milice Lojdl Kupidov kod predstavlja jedan složeniji poetski zahvat nego je to bilo prisutno u njezinoj prvoj zbirci. Početne čestice tog zahvata leže u odabiru samog naslova. On je načinjen od metaforičke sintagme koja sadrži ime rimskog boga ljubavi Kupida koji se u dugovječnim lirskim snatrenjima europskih pjesnika pretvorio u potrošeni topos ljubavne lirike i imenicu kod koja je prenesena iz informatičkog metajezika u diskurze brojnih znanstvenih disciplina, a u prostoru lingvistike, stilistike i književne teorije predstavlja jedan od temeljnih metajezičnih i tehničkih pojmova. Na toj je osi učinjen kratki spoj i time se opredmetila trivijalnost značenja Kupida, te se zbirka sama pripojila lokomotivi ljubavne poezije. Taj naizgled letimičan uvid otvara središnji poetički prostor ove zbirke, a to je prostor začudnosti kao karakteristika pjesnikovanja per se koja se proizvodi efektnim obratima i kratkim spojevima na planu pjesničkog leksika i sintakse.

Tin Lemac

Reviews

Urednička recenzija

KOLIKA JE UDALJENOST OD RIJEČI DO PJESME?

Druga zbirka Milice Lojdl Kupidov kod predstavlja jedan složeniji poetski zahvat nego je to bilo prisutno u njezinoj prvoj zbirci. Početne čestice tog zahvata leže u odabiru samog naslova. On je načinjen od metaforičke sintagme koja sadrži ime rimskog boga ljubavi Kupida koji se u dugovječnim lirskim snatrenjima europskih pjesnika pretvorio u potrošeni topos ljubavne lirike i imenicu kod koja je prenesena iz informatičkog metajezika u diskurze brojnih znanstvenih disciplina, a u prostoru lingvistike, stilistike i književne teorije predstavlja jedan od temeljnih metajezičnih i tehničkih pojmova. Na toj je osi učinjen kratki spoj i time se opredmetila trivijalnost značenja Kupida, te se zbirka sama pripojila lokomotivi ljubavne poezije. Taj naizgled letimičan uvid otvara središnji poetički prostor ove zbirke, a to je prostor začudnosti kao karakteristika pjesnikovanja per se koja se proizvodi efektnim obratima i kratkim spojevima na planu pjesničkog leksika i sintakse. Pokušati osvojiti začudnost, a samim time i obgrliti stablo iznenadnih, smjelih i ingenioznih metaforizacija zadaća je svakog pjesnika koji se želi legitimirati kao stvaratelj dostojan te velebne božice. Iz začudnosti kao centralnog prostora granaju se Miličine tematizacije i okreću u formalno sličnim, ali sadržajno suptilnijim i dorađenijim prostorima nego je to bilo u prvoj zbirci. Najveći dio ove zbirke čine pjesme ljubavne tematike kao što je već prethodno spomenuto. U tradiciji ispisivanja tih stihova stoje neki veliki bardovi visoke europske i drugih manjih (ne manje vrijednih) nacionalnih književnosti gordi kao ujevićevski jablani i čili u svojoj sigurnosti oko opreznih tematizacija kojima se iskazuje poetika, talent i zanos. Ženska ljubavna lirika, uglavnom smatrana nižom i manjkavijom, stoji kao suputnica tih velikih bardovskih djela, no važno je reći kako se u posljednje vrijeme takve vrlo površne i mačoiziranim diskurzom proizvedene teze uvelike revidiraju i relativiziraju. Navedena se lirika opisuje uglavnom instrumentarijem osjećajnosti, krhkosti, prijemčiva kao paukova mreža na čudesnom drvetu ili sanjarska poput rasutih krljušti na nepoznatoj obali. Osjećajnost je ono što se u Miličinim pjesmama proteže dubinskim slojem, dok je na površini najčešće prisutno dohvaćanje apstraktne cjeline ljubavi pomoću nekih konkretiziranih predmeta ili radnji; npr. bioloških motiva (Istrenirano srce), svakodnevnih trivijalija (Friško i fino, Satenski sati), romantičarsko-simbolističkih toposa (Plavi san, Brodolom, Plovidbeni red), povijesno-mitološkog (Piramida), bajkovitog (Princeza i pseto) i kršćansko-novozavjetnog imaginarija (Večera). Navedeni se elementi koji pripadaju određenim imaginarijima humorno opredmećuju tako da se dovode u kratke spojeve pomoću rimovanja (stvarpisoar, glečerpredvečer) ili u kombinacijama romantičarsko-simbolističkih slika s elementima razgovornog jezika i stila (rotacija je stala /... / studen podzemnih voda). Prototekst navedenih rimovanja nalazimo u hrvatskoj dječjoj lirici, a spomenute poetičke kombinacije u Slamnigovu ludizmu. Te se dvije poetičke linije ukrštaju na proplanku centralne točke poetike ove Miličine zbirke, a to je nesputani humor koji će vjerojatno prevladati i u cjelokupnoj poetici. Osim ljubavnih pjesama, ostale se pjesme genetski vežu za prethodnu zbirku. To su konotativne pejzažne pjesme, pjesme s elementima prirodnog imaginarija, metatekstualne pjesme i pjesme s filozofskim meditacijama. Konotativni se pejzaži znatno usložnjavaju na poetičkoj i stilskoj razini te dobivaju nove motivske zapletaje, a njihova je glavna karakteristika humorno opredmećenje. Ta interdiskurzivna gesta znak je zavidne pjesničke zrelosti jer se time usložnjava struktura konotativnog polja pjesme. Naime, ta se gesta ogleda u većspomenutom kratkom spoju koji obiluje cijelom zbirkom i koji predstavlja temeljni nositelj začudnosti. Među najuspjelijima izdvajam Šumu Kosjenkinu s elementima usmenoknjiževnog i mitološkog imaginarija, Spavajuće lastavice s centralnom humorističnom začudnom hiperboličkom sintagmom šmrk kušnje i Smiraj akvarela sa slikarskom motivikom. Sporadične pjesme s elementima prirodnog imaginarija pojavljuju se također u humornom ozračju (Mačje srce). Zanimljiv je poduhvat načinjen na području metatekstne tematizacije koja predstavlja najviši stupanj pjesničke zrelosti. Ona se nudi bez moralističke pretencioznosti o pisanju kao lijeku u svijetu zasićenom trivijalnostima ili naklapanja o spisateljskoj posvećenosti onostranom kao istrivijaliziranoj romantičarskoj vizuri, već kroz osebujne igre riječima, zvukovima, smislovima, te kroz rasute terete kratkih spojeva i humornih dionica Milica progovara o grafitu olovke kao embriju poetskog značenja (Krotitelj katapulta), papiru kao divno ubijenu nositelju pjesmina zračenja (Trenutak i arak blank), ekranu, olovci, pisanju kao metonimijskom svežnju pjesnikovih osobnih potreba (Pobratimstvo pustog srca) te nespoznatom vrutku koji isijava pisanje (Postolarove cipele). Navedene su tematizacije diskretno intenzivirane humorom što im daje dimenziju lakše prohodnosti. Navedeni je aspekt pjesništva u hrvatskom korpusu najosebujnije razradila Anka Žagar stvorivši poetsku teoriju jezika i književnosti. Završni ciklus pripada filozofemima i univerzalnim toposima života i pjesnikovanja koji se uz humornu notu odlikuju zanimljivim metaforičkim zaplitajima (Žamor i mir, Mrtvi jezik, Zrakoprazni kazan, Stol, Sanjarev snajper, Praznik praznine). Navedeni se tematski ciklusi nastavljaju i dobivaju sve složenije konotacije, a sam se naslov recenzije otvara prema temeljnom poetskom pitanju. Udaljenost riječi od pjesme. Forme od sadržaja. Značenja od smisla. Pokušajmo prvu svaku riječ oljuštiti od značenja i pretvoriti je poetski objekt. Zatim, ubacimo je u ring s drugim riječima, stežimo i opuštajmo unutrašnje i vanjske obruče. Rezultat je uvijek formalno isti; jedna pjesma, jedna zbirka. O sadržaju neću govoriti. To prepoznajte u ovoj zaigranoj knjizi!

Tin Lemac