120.00kn


Na ovakvu knjigu se zapravo predugo čekalo ima li se na umu da se ovovjeko književno stvaralaštvo na nestandardnim hrvatskim književnim idiomima, kajkavskom i čakavskom, javilo već u prvom desetljeću 20. stoljeća, a od tih početaka do danas književna se produkcija na čakavštini ukorijenila i udomaćila od Istre na sjeveru preko cijelog primorskog i otočkoga pojasa do najjužnijih čakavskih točaka. Međutim, do pojave ove knjige u taj se kulturološki pokret za obnovom čakavice kao književnojezičnoga medija nisu uključile ni kontinentalna ni lička čakavska regija.

Lička je čakavica zaslužila ovakvu knjigu koja dokazuje da je i tim tipom hrvatskog jezika moguće oblikovati istinsku umjetninu riječi, istovremeno i tradicionalnu i modernu.

Dr. Ive Lukežić

Kategorija:

Description

Na ovakvu knjigu se zapravo predugo čekalo ima li se na umu da se ovovjeko književno stvaralaštvo na nestandardnim hrvatskim književnim idiomima, kajkavskom i čakavskom, javilo već u prvom desetljeću 20. stoljeća, a od tih početaka do danas književna se produkcija na čakavštini ukorijenila i udomaćila od Istre na sjeveru preko cijelog primorskog i otočkoga pojasa do najjužnijih čakavskih točaka. Međutim, do pojave ove knjige u taj se kulturološki pokret za obnovom čakavice kao književnojezičnoga medija nisu uključile ni kontinentalna ni lička čakavska regija.

Lička je čakavica zaslužila ovakvu knjigu koja dokazuje da je i tim tipom hrvatskog jezika moguće oblikovati istinsku umjetninu riječi, istovremeno i tradicionalnu i modernu.

Dr. Ive Lukežić

Reviews

Urednička recenzija

JOŠ SE ŠARENICE TKEDU

(glose o ličkoj čakavici)

 

Pojava knjižice pjesama Krosna autorice Jadranke Prše može pričiniti iskrenu radost poznavateljima hrvatskog jezika i hrvatske književnosti. Razlog je tome što se u njoj lička čakavica prvi put oglašava u ulozi umjetničkog medija, a stara hrvatska regija Lika ovom knjižicom daje svoj prilog suvremenoj hrvatskoj književnosti donoseći njezinoj matici svježi pritok u kojemu se prelamaju iskonske boje, obrisi, mirisi, zvukovi ličkog podneblja, ali i duša i jezik ljudi koje je taj krajolik oblikovao. Na ovakvu knjigu se zapravo predugo čekalo ima li se na umu da se ovovjeko književno stvaralaštvo na nestandardnim hrvatskim književnim idiomima, kajkavskom i čakavskom, javilo već u prvom desetljeću 20. stoljeća, a od tih početaka do danas književna se produkcija na čakavštini ukorijenila i udomaćila od Istre na sjeveru preko cijelog primorskog i otočkoga pojasa do najjužnijih čakavskih točaka. Međutim, do pojave ove knjige u taj se kulturološki pokret za obnovom čakavice kao književnojezičnoga medija nisu uključile ni kontinentalna ni lička čakavska regija.

Lička je čakavica zaslužila ovakvu knjigu koja dokazuje da je i tim tipom hrvatskog jezika moguće oblikovati istinsku umjetninu riječi, istovremeno i tradicionalnu i modernu.

Sinačarski govor kojim je Jadrana Prša oblikovala svoje pjesme, današnji je pojavni oblik one stare čakavice koja je do konca 15. stoljeća, zajedno sa štokovskom ikavicom bila jezik Hrvata s područja Gacke, Like i Krbave, Modruša, Banovine i sjeverozapadne Bosne. Stanirački su hrvatski čakavci s tih prostora istisnuti u vrijeme najvećih turskih prodora koncem 15., te osobito u 16. i kasnijim stoljećima. Današnji su preživjeli i neasimilirani ostatci ondašnjih dijaspora raspršeni po sjeverozapadnoj Hrvatskoj (na zapadnom dijelu otoka Krka, u neposrednoj blizini Rijeke, u istarskome kontinentalnomu prostoru iza Učke, na Opatijskome krasu) i izvan Hrvatske pretežno u sjevernome i srednjemu Gradišću u Austriji, u zapadnoj Mađarskoj i južnoj Moravskoj. U staroj ličkoj postojbini ta je starosjedilačka čakavica do danas sačuvana samo u dvije prostorne oaze, jezeransko-brinjskoj i gacko-otočačkoj, gdje je odoljela jeziku nehrvatskih doseljenika, kojima je stoljećima bila okružena.

Lička čakavica ima poseban status unutar čakavskoga narječja hrvatskog jezika, jer se u njoj preklapaju i objedinjuju različite čakavske značajke: općečakavske (svečakavske), srednjočakavske, sjevernočakavske, kontinentalnočakavske, pa i kajkavske i štokavske.

U njoj su sačuvane općečakavske jezične posebnosti po kojima se čakavsko narječje razlikuje od druga dva narječja hrvatskog jezika, kajkavskoga i štokavskoga, kao što su:

-zamjenice: ča, niš, ništo (sa starim oblikom genitiva: ničesa);

-riječi i oblici u kojima se samo u čakavskom narječju javlja vokal /a/, kao u primjerima: malin, malinica, pred manom;

-riječi i oblici u kojima se javlja vokal /a/ na mjestima gdje je u drugim narječjima hrvatskog jezika vokal /e/, kao u primjerima: jačmen, njadra, gnjazdo, ugnjazdit se;

-dvojni refleks jata, zbog čega u tom govoru postoje i ikavske i ekavske riječi, odnosno primjeri u kojima na mjestu starohrvatskoga glasa jata stoji i vokal /i/: bisan, cidit, čerišnja, čovik, dica, dičje, dite, ditelina, ditinjstvo, drimat, grij, letit, lipo, lipota, lipša, ljibac, misečina, mliko, nim, oblićat, pina, pisma, pivat, prodivat, proliće, snig, srića, ritko, rizat, sidat, sidit, simenje, smišno, stinj, strija, svića, svit, svitlit, time, umrit, urizat, usić, uvik, vik, vrića, vrime, vridne, zalivat; i vokal /e/: bela, belina, beseda, celi, cvet, cvetat, ded, deljat, drenjula, koleno, leto, petej, praded, sed, seno, sest, stena, svetlo, telo, vetar, zadenut, zvezda;

-tri stara naglaska, od kojih dva stoje na onim starim mjestima unutar riječi, na kojima su se nalazili u starohrvatskom jeziku, a pri tome je osobito značajan starohrvatski zavinuti akcent (čakavski akut), sačuvan u sedam starih položaja:

1). u prezentskim osnovama, u primjerima: dira, drimlje, kažen, napaja, otkucava, pita, puše, raja, smata, suče, suši, umiva, valja, ziblje;

2). na vokalu nastavka u genitivu jednine ženskoga roda, u primjerima: vode;

3). u unutrašnjem slogu zatvorenu sonantnom, u primjerima: berda, lajdica, laterna, majka, perje, sunce;

4).  na vokalu osnove u množini srednjega roda, u primjerima: usta, vrata;

5).  na stegnutomu vokalu osnove, u primjerima: moga, svoga;

6).  na vokalu osnove pridjeva, u primjerima: stara;

7). na vokalu osnove imenica u primjerima sa starim pomakom siline s nastavka, u primjerima: korenje, starina.

 

U ličkoj se čakavici nalaze oblici koji su svojstveni ne samo čakavskom nego i kajkavskom, pa i pojedinim dijalektima štokavskoga narječja hrvatskoga jezika:

-neizmijenjen konsonant /l/ na kraju riječi i oblika, kao u primjerima: bil, brojal, izdanul, mislil, šal, vrgal, zanesal, plovil, čuval, vidil, zrijal, maštel;

-konsonantska skupina /jd/ u prezentima: dojde, najde, prijde, sajde, ujde, zajde;

-konsonantska skupina /šć/, kao u primjerima: vrišćat, godišće, išće, pušćaj, stišće, šćapon, spušćadu, dvorišće, blišći, izvorišće, spušća;

-konsonant /j/, nakon jotacije, kao u primjerima: preja, meja, rajat;

-konsonant /r/ u prezentu glagola moć: more, ne more;

-oblici s premetnutim konsonantima u osnovi, poput primjera: lebro;

-oblik genitiva množine imenica ženskoga i srednjega roda bez nastavka, kao u primjerima: od godin, krosan, iz vrić, puno godišć, jek zvon, oko ruk, bez suz, raskrečeni nog, iza leđ, od sinj, ni ovac, veliki vimen, iz jasal, z brd, raspucani gran, od modrin, od dubin, od vrbic, do vrb, ispod brin, kod malenic, od lakomic, iz njadar, do škin, sa svi stran;

U ličkoj je čakavici nazočna pojava koja karakterizira sve uz morske čakavske i štokavske govore:

    -promjena dotečnoga nastavačnoga /m/ u /n/, kao u primjerima: š njon, na ton, jutron, pučinon, lajdicon, predivon, znan, bojin se, san, blanjon, kažen, grambavin svojin dlanon, za petejon, šćapon, glavon, za njin, kljepcen, pason, njezinin nejačkin, s vetron, pred njin, pred Bogon, vodon;

U ličkoj su čakavici nazočne pojave kakve se ne sreću u starosjedilačkim sjevernočakavskim, nego u središnjim i kontinentalnim čakavskim govorima:

-dočetak osnove /ov/ ili /ev/ bez nastavka, i nastavak /i/ u genitivu množine imenica muškog roda, kao u primjerima: oni zidićev, drveni stupićev, izmed zidi, ni moji pradedov, rešeta ljudi;

-nastavak /du/ u 3. prezentskom licu množine svih glagola, kao u primjerima: cvetadu, čujedu, dirnedu, kažedu, pivadu, prodivanidu, rastedu, tkedu, zovedu, spušćadu, penjedu, škripljedu, rididu, stojidu, gnjijedu, mučidu, neredu, plivedu;

    -/u/ kao samostalan prijedlog ili kao prvi dio složenica, kao u primjerima: u njoj, uvik, užgat, u očima, u me, u njima, u čaši, u škrinji, u meni, u zaslonu, u vodi, u panju, u brdo, u štalu, u trku, u noći, u cvetu, uspomena, urizat, u kamen;

-/iz/ kao samostalan prijedlog ili kao prvi dio složenica, kao u primjerima: iz moje noći, iz vrić, izgubljene, iz ustiju, iz zemlje, iz dubine, izdanul, iz lumina, iz vimena, izvila, iz ladice;

-/sv/ na početku osnove neodređenih zamjenica i složenih priloga, kao u primjerima: sva, sve, svo, svi, svu, svud;

-oblici sa sibilarizacijom, kao u primjeru: boci, vuci.

Lička čakavica ima i svojih jezičnih posebnosti, kojih nemaju drugih čakavski podsustavi. Te se posebnosti odnose na:

-nepostojanje konsonanta /h/, kao u primjerima u kojima je reduciran ili zamijenjen konsonantima /v/ ili /j/: grij, izdanut, kruv, ladan, manut, ladan, ladavina, ma, petej, propuv, rastić, rapav, rastov, rbat, smij, strija, trbuv;

     -rječnik u kojem se sastaju sjevernočakavske (izvorne stare hrvatske, i romanizmi), kontinentalne čakavske i pokupske kajkavske, te specifične ličke riječi, među kojima znatnu skupinu čine graničarski turcizmi i germanizmi.

Ovo su riječi koje se nalaze i u sjevernočakavskim govorima: banda, čera, ćarna, dimlja, durat, iskat, (iz)med, ki, ka, ko, kljepat, komoštra, ko(n)turata, krosna, laterna, laštra, lomazdat, maštel, matrun, mučljiva, negrišpana, ni, niki, poneštra, peljat, petej (peteh), pilotina, otprit, otpirat, prtit se, (h)rbat, rožice, spat (spiš, spi), šar, šećat se, škin, škrapa, škuro, škurina, su šli, šundrat se, štentat, talar, tepla, trudan, (o)vakov, zagnat, zimat. Ovo su riječi koje se nalaze u kontinentalnim čakovskim i kajkavskim govorima: bradvilj, berda, brdešnjak, brunza, fletno, kuzalica, lakomica, merkat, rubenina, vakal. Ovo su riječi koje su karakteristične upravo za ličku čakavicu: biljac, biljačina, brina, češana, čijana, čivka, ćupat, fukat, grambav, gromazan, maća, marna, namitat, nikitače, oprta, njada, njonjav, pandirka, perajsanje, pola, raspeljušana, repčan, rešta, ridit, ritko, rukača, šarenica, šeštrekanje, tuknut, velički. Među njima ima i turcizma, poput: ajat, ambar, beneverci, berićetan, ćemer, ćošak, divanit, matrak, te germanizama, poput: coklje, ganak, kiklja, kredenc, pelda, škamlica.

Knjižica Krosna Jadranke Prše vjerno održava jezičnu sliku suvremene ličke čakavice, žive i neugasle unatoč stoljetne nebrige, javnoga zaborava i zaturenosti, zahvaljujući samo tome što su je u međusobnoj komunikaciji kao znak svoje posebnosti sačuvali oni koji su na tom prostoru starosjedioci. Ona je ujedno i prava poruka o tome kako bi tu staru djedovsku čakavicu trebalo očuvati od zatiranja i iskorjenjivanja i u našem vremenu, i ubuduće: treba se njome služiti, treba njome govoriti privatno, u obiteljskoj, mjesnoj i svakoj drugoj neslužbenoj komunikaciji, a njome se mogu i pisati ovakva i slična književna djela, u kojima se bolje nego književnim jezikom može iskazati unutrašnji duhovni prostor pojedinca izgrađen na baštini tradicije, veza s duhovnim prostorom zavičaja i s beskrajnim nizom predaka čije drage sjene oblijeću prostore na kojima žive njihovi potomci i nastanjuju se u njihovim dušama, sudjeluju u njihovim životima.

Bude li ta svijest o vrijednosti djedovskoga jezika prodrla i do škola, i bude li intelektualci shvatili i prihvatili da se književnim jezikom moraju služiti u službenoj komunikaciji, ali da bi se u obitelji, s djecom, s rodbinom, prijateljima, mještanima, pa i kao pisci, trebali ponosno služiti svojim zavičajnim jezičnim tipom (ili čakavskim ili štokavskim ikavskim) kao zaštitnim znakom i simbolom opstanka i postojanja hrvatskoga naroda na ličkoj povijesnoj vjetrometini- tada kanconijer Jadranke Prše sigurno neće ostati jedino književno djelo na ličkoj čakavici. Iako će mu uvijek ostati čast da je prva lička čakavska lastavica što, nadamo se, najavljuje dolazak čitava jata ptica pjevica.

Dr. Ive Lukežić