Kozmički kod

120.00kn


Back Cover

Na jedan poseban, elegantan način i bez nekakvog vidljivog forsiranja, čak vjerujem i nesvjesno, bosansko-hercegovačka glazbenica Marina Bavrlić je u rukopisu Kozmički kod, iscrtala kompoziciju koju nam je, ako se možete prisjetiti (naravno oni koji su čitali), poklonio veliki Italo Calvino u onom svom veličanstvenom romanu Ako jedne zimske noći neki putnik (tal. Se una notte d’inverno un viaggiatore, 1979.). U rukopisu Kozmički kod Bavrlić nam je pažljivo podastrla razrađenu kompoziciju, u kojoj se priče rastvaraju jedna za drugom kao lotosovi cvjetovi – u trenutku kad neka od fabularnih linija postane iznimno zanimljiva, prekine je druga, nova, još intrigantnija, a čitatelj ostane rastrgan između žaljenja za prethodnom pričom i žudnje za raspletom sljedeće. Nenadmašno!

Ilija Matić, urednik

Kategorije: ,

Description

Na jedan poseban, elegantan način i bez nekakvog vidljivog forsiranja, čak vjerujem i nesvjesno, bosansko-hercegovačka glazbenica Marina Bavrlić je u rukopisu Kozmički kod, iscrtala kompoziciju koju nam je, ako se možete prisjetiti (naravno oni koji su čitali), poklonio veliki Italo Calvino u onom svom veličanstvenom romanu Ako jedne zimske noći neki putnik (tal. Se una notte d’inverno un viaggiatore, 1979.). U rukopisu Kozmički kod Bavrlić nam je pažljivo podastrla razrađenu kompoziciju, u kojoj se priče rastvaraju jedna za drugom kao lotosovi cvjetovi – u trenutku kad neka od fabularnih linija postane iznimno zanimljiva, prekine je druga, nova, još intrigantnija, a čitatelj ostane rastrgan između žaljenja za prethodnom pričom i žudnje za raspletom sljedeće. Nenadmašno!

Ilija Matić, urednik

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Kozmički kod”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Urednička recenzija

ČISTA EMOCIJA

 

Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u kaljužu života da mu zaslade gorkost.

Aleksandar Sergejevič Puškin

 

Nevoljko, s deficitom entuzijazma i strpljenja usred iznimno toplog siječnja 2020., uzeo sam u ruke rukopis Kozmički kod, bosansko-hercegovačke glazbenice Marine Bavrlić. Jedan sam od onih čitatelja, to moram ovdje priznati, koji ne ljubi laku žensku književnost jer sam na neki način sazrijevao uz djela jakih ženskih spisateljica kao što su: Margaret Mitchell, Toni Morrison, Jennifer Egan, Louisa May Alcott, Edith Wharton, Joan Didion, Kate Chopin, Charlotte Bronte, Alice Walker, Jane Austen, Harper Lee, Doris Lessing... i vjerujem da je samo zbog tih imena, njihovih djela koja su pobrala i brojne književne nagrade, bila itekako prisutna ta odbojnost za rukopise nepoznatih spisateljica tako i ovdje za rukopis nepoznate spisateljice, glazbenice Marine Bavrlić.

Zadnje djelo kojemu sam se mjesecima itekako opirao bilo je djelo Povijest ljubavi (eng. The history of Love, 2005.) Njujorčanke židovskog podrijetla Nicole Krauss, iako moram napisati da je osvojila američke čitatelje i kritiku, objavljeno je krajem 2006. godine u Profilovoj biblioteci Femina, u prijevodu Anje Jović. Tom djelu sam se, da se zna, ne iz muškog pogleda opirao, opirao sam mu se ponajviše zbog pričica o nonšalantnom guranju spisateljice u nimalo primamljivu kategoriju „žene uspješnih muževa“. Teško sam prihvaćao tu pričicu vezano za njezina dvije godine mlađeg supruga, Jonathana Safrana Foera, također iznimno uspješnog pisca, kojega sam itekako cijenio zbog njegove druge knjige proze Jako glasno i nevjerojatno blizu (eng. Extremely Loud and Incredibly Close, 2005.). Fenomen literarnih parova – a takvih je osim Kraussove i Foera, još i Salman Rushdie i Marianne Wiggins, Paul Auster i Siri Hustvedt, Ayelet Waldman i Michael Chabon... Takva kombinacija je nažalost prisutna, a ima i dobrih i loših strana. No, nažalost taj fenomen iznjedrio je česta i preziranja zbog „kolaborativnosti“ u pisanju. No, itekako sam bio u krivu kod romana Nicole Krauss. Ipak, rečenica Elizabeth Berg otisnuta na unutrašnjoj strani korica knjige kada sam ju pročitao bila je opravdana. Knjiga kakvoj se nadamo, no rijetko je pronalazimo. Potajno sam se nadao dok sam otvarao prve stranice rukopisa Kozmički kod da ću to doživjeti i kod prvijenca bosansko-hercegovačke glazbenice Marine Bavrlić.

Marina Bavrlić je, bez ikakve sumnje, iako glazbenica s ozbiljnim brojem godina, ipak već kod prvih iščitanih stranica rukopisa Kozmički kod uočljivo osoba koja posjeduje talent da niže riječi u rečenice pune ljepote i smisla. Rukopis Kozmički kod pršti bogatim rečenicama i dok ga iščitavate, spisateljica vas iznenađuje, jer je iz stranice u stranicu sve uvjerljivija, te se zapaža kroz dobro izglačane rečenice da je ovdje progovorila o ljubavi, o borbi dobra i zla, o smislu života kroz izmišljene likove Anu i Orisela. Iako u rukopisu sama ne priznaje, osjećam kroz rukopis da je glazbenica donekle i sebe ugradila u lik Ane, jer je kroz nju mogla na najkraći i najbrži način progovoriti o ranjivom dijelu sebe i o stvarima o kojima joj je u životu, ipak, teško pričati.

Na jedan poseban, elegantan način i bez nekakvog vidljivog forsiranja, čak vjerujem i nesvjesno, bosansko-hercegovačka glazbenica Marina Bavrlić je u rukopisu Kozmički kod, iscrtala kompoziciju koju nam je, ako se možete prisjetiti (naravno oni koji su čitali), poklonio veliki Italo Calvino u onom svom veličanstvenom romanu Ako jedne zimske noći neki putnik (tal. Se una notte d’inverno un viaggiatore, 1979.). U rukopisu Kosmički kod Bavrlić podastrla nam je pažljivo razrađenu kompoziciju, u kojoj se priče rastvaraju jedna za drugom kao lotosovi cvjetovi – u trenutku kad neka od fabularnih linija postane iznimno zanimljiva, prekine je druga, nova, još intrigantnija, a čitatelj ostane rastrgan između žaljenja za prethodnom pričom i žudnje za raspletom sljedeće. Nenadmašno!

Marina Bavrlić uvodi čitatelja u svoj svijet izmišljenih likova – donekle stvarnih kako nam ženski lik ističe na početku rukopisa / On. Tuđinac. Istraživač sa planeta Neos. Mladić s dugom plavom kosom, aristotelovskim izvajanim čelom. Najljepši. Ona. Zemljanka. Studentica, simpatična djevojka s predivnom dušom i s ljubičastim stanjem svijesti. Pitka i iskrena priča ispričana preko Ane, lika iz kojega slutimo da je riječ o vrlo samostalnoj osobi, koja kroz priču otkriva kako nije lako bosonogom hoditi vrelom stazom duhovnih spoznaja.

Ani vjerujemo: čitatelj suosjeća s njom zato jer ona ne traži suosjećanje, a priča je samo toliko mračna, koliko treba da dođu do izražaja proplamsaji blještava duha. Rečenice nisu dugačke, više su kratke, često istrzane na po pet-šest riječi. Monološke dionice su postojane ali ne i naporne. Jezik je jednostavan i linearan, ali ipak bogat slikama i živ. Ono što daje dobar osjećaj kada iščitate rukopis, jest spoznaja da su se ipak na kraju sve te razbarušene fabularne linije povezale u jednu homogenu, proznu tvar. Priča, itekako drži čitatelja sve do samoga kraja.

/ Ima li u ova vremena ljubavi jake, istrajne i izdržljive kao što je to nekada, u davna vremena bilo? Jesu li iskušenja danas mnogobrojnija i privlačnija, pa čovjek lakše i brže popusti, ili je u pitanju nešto drugo? Vjerovatno je duša ljudska zatrpana silnim teretima proteklih vremena, pa kako vijekovi odmiču sve je teže i teže onoj strani ljudske ličnosti koju imenujemo pojmovima: duhovnost, osjećanja. /

Na kraju, zajednički nazivnik. Povijest ljubavi, Njujorčanke Nicole Krauss je skladno, delikatno, a ambiciozno i zahtjevno štivo, roman koji igra i na razum i na osjećaje i kojim je spisateljica zavrijedila da je se poštedi neinteligentnog svrstavanja u koš sa spisateljicama ljubića i, još gore, plagijatorica uspješni(ji)h supruga. A rukopis Kozmički kod bosansko-hercegovačke glazbenice Marine Bavrlić, spisateljice koja tek dolazi, čista je emocija i pravi užitak za čitanje, i po osobnom mišljenju, iako dolazi iz pera nepoznate spisateljice, vrijedan je objavljivanja i uvrštavanja u najznačajnija djela novije suvremene bosansko-hercegovačke proze.

Ilija Matić, urednik