Komletinačka kronika
Tihomir Bošnjak (Komletinci kod Vinkovaca, 1960.), autor iznimno zanimljive biografije, koji se u književnosti javio relativno kasno i to, što je također neuobičajeno, romanom Balkanski rulet (2007., izmijenjeno izdanje pod naslovom Rulet izlazi 2014.). Uslijedio je roman Kazamati (2019.) a sad je pred izlaskom njegov treći roman Kad suze presahnu. Ovaj roman možemo slobodno nazvati svojevrsnom kronikom njegovog rodnog sela Komletinci. Kad pročita ovaj zanimljivi roman čitatelj će se zadiviti koliko je povijest toga malog mjesta bogata i zanimljiva a tako malo poznata. Malo tko, primjerice, zna da je i u Vinkovcima postojao logor, (iako znatno manji od onog u Jasenovcu) te da su Nijemci bombardirali Vinkovce 1944. godine. Vidno je kako je autor za pisanje romana koristio razne dokumente i literaturu kao izvore.
Malo je književnih djela posvećenih Cvelferiji, odnosno vinkovačkom kraju, a Tihomir Bošnjak svojim romanom sjajno dopunjuje tu prazninu. Poseban ugođaj romanu daje lokalni govor slavonske ikavice.
Kako bismo mogli okarakterizirati roman Kad suze presahnu Tihomira Bošnjaka?
Prije svega to je roman-kronika, to je i ruralni roman (veći dio radnje odvija se u seoskoj sredini) zatim (novo) povijesni roman, te i ratni roman jer se veći dio radnje odigrava tijekom rata, to je i ljubavni roman (u njemu se javlja motiv zabranjene ljubavi, odnosno ljubavi djece zavađenih obitelji kao u Shakespearovoj tragediji Romeo i Julija), sam naslov ukazuje da u njemu ima elemenata melodrame, uz to ima elemente i fantastičnog romana, preciznije rečeno gotskog romana jer se u njemu pojavljuju i duhovi…
Radnja romana počinje 1939. godine, traje tijekom Drugog svjetskog rata, u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, potom slijedi oslobođenje od fašizma i početak vladavine komunista tijekom 1945. godine. Nakon toga slijedi dugi vremenski skok da bi se roman završio 1991. godine kada počinje Domovinski rat u Hrvatskoj. Za pohvalu je što autor sve vrijeme ostaje objektivan i iznosi i dobre i loše strane režima u Hrvatskoj tijekom trajanja radnje romana.
Glavni likovi romana su Ivica (pratimo njegove momačke dane, brak s Marijom, boravak u Zagrebu i Varaždinu te ratne dane u Italiji i Rusiji, povratak u rodno selo, odlazak u daleku Australiju i povratak u nezavisnu Hrvatsku 1991.), Marija, Marijana i Franjo (njihov brak će uzdrmati Marijanina veza s Nijemcem Stefanom) te Ana, druga Ivičina supruga.
Događaji u romanu se smjenjuju vrtoglavom brzinom. Čitatelj ostaje bez daha i kad uzme roman teško ga ispušta iz ruku. Često nailazimo na iznenadne preokrete. Radnja teče dinamično i ovaj bi roman bio zahvalan materijal da se na osnovu njega snimi uzbudljiv film i(li) TV serija.
Otkud ovom romanu takav naslov?
U romanu na jednom mjestu srećemo sintagmu: kad suze presuše. Na drugom mjestu u vezi suza Ivica se zakleo da nika-da više, baš nikada više, ni jednu neću pustiti. Kad su mu poginuli sestra, zet i nećakinja rekao je: „Sahranio njih troje, a suzu ne pustih.“ Pri kraju romana nailazimo i na ove rečenice: „Na njegovom starom, ali ponositom licu nije bilo suza. Nijedan mu se mišić nije pomaknuo, niti je ičim odavao što je u njegovoj glavi i njegovom srcu. Jedino onaj koji ga je bolje poznavao, znao bi da Ivica plače, ali u sebi, bez suza, ali s puno emocija i boli (…).“
U ovom romanu nailazimo na niz tragičnih događaja. No njegov svršetak nije takav. Ivica nalazi sreću u dalekoj Australiji gdje će se obogatiti i u drugom braku dobiti sina te dočekati sretnu starost.
Nakon svršetka čitatelj ostaje zadovoljan takvim krajem i što je pročitao jedan roman koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Mr. sc. Žarko Milenić
