Izdaja pjesnika

100.00kn


Back Cover

Kada je u pitanju socijalna tematika koja se odnosi na patnju pojedinca ili cijelog hrvatskog naroda kroz život u našoj ratom stečenoj domovini, autor se neprestano osvrće na bol i patnju za vrijeme rata, ali još i više na ljutnju i ogorčenost nakon Domovinskog rata. Propituje se kroz pjesme za što smo se to borili i kome smo, misleći na razne političke opcije na vlasti, predali našu Hrvatsku? Cijela ova zbirka poezije zaogrnuta je u taj teški osjećaj, ipak uz istovremenu koegzistenciju ponosa i snage koji se na mahove ne daju skriti. Babić svojim stihovima poziva na humanost, empatiju i međusobnu povezanost, na ujedinjenje naroda u teškoj situaciji kako bi se lakše nosilo sa svakodnevicom. Proziva sebičnost i egoizam. Poput Robina Hooda izabire biti odmetnik, izdani pjesnik koji između redova priča o prkosu smrti, inatu…

Marija Mišić, mag. theol.

Kategorija:

Description

Kada je u pitanju socijalna tematika koja se odnosi na patnju pojedinca ili cijelog hrvatskog naroda kroz život u našoj ratom stečenoj domovini, autor se neprestano osvrće na bol i patnju za vrijeme rata, ali još i više na ljutnju i ogorčenost nakon Domovinskog rata. Propituje se kroz pjesme za što smo se to borili i kome smo, misleći na razne političke opcije na vlasti, predali našu Hrvatsku? Cijela ova zbirka poezije zaogrnuta je u taj teški osjećaj, ipak uz istovremenu koegzistenciju ponosa i snage koji se na mahove ne daju skriti. Babić svojim stihovima poziva na humanost, empatiju i međusobnu povezanost, na ujedinjenje naroda u teškoj situaciji kako bi se lakše nosilo sa svakodnevicom. Proziva sebičnost i egoizam. Poput Robina Hooda izabire biti odmetnik, izdani pjesnik koji između redova priča o prkosu smrti, inatu…

Marija Mišić, mag. theol.

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Izdaja pjesnika”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Urednička recenzija

SVE MANJE PUTUJEM, SVE VIŠE ODLAZIM

 

Problem pravog pjesnika zapravo je uvijek isti:

ako je dugo sretan, postane otrcan.

A ako je dugo nesretan, ne može u sebi naći snagu

na koju bi se njegove pjesme mogle osloniti...

Orhan Pamuk

 

Što li je pjesništvo, nego tek opjevana pjesnikova misao između dva treptaja, osjećaj skriven na dnu duše ili interpretacija svijeta iz skromne perspektive sanjara i senzualan dodir vlastite svakodnevice ukalupljen u pjesmu. Nevažno je, stoga, govori li pjesnik o ljubavi, sociopolitičkoj situaciji, domoljublju ili zavičaju – njegove riječi uvijek su zrcalo njega i odraz su njegova viđenja onog što ga okružuje. No, da bi pjesnik postao pjesnik i da bi se izdigao iznad isključivog dnevničkog zapisa vlastitih emocija, mora znati nadići stihom puku vlastitu sreću ili nesreću. Mora postati zrcalo svijeta oko sebe, biti njegova metaforička ekspresija i bljesnuti primamljivim sjajem.

Babićeva građa je, primjećujem, konzistentna u svojoj upornosti ljutnje i ogorčenja u što nas uvodi već koricama ovog djela naslovljenog Izdaja pjesnika. Prvi pogled na zbirku pjesama ostavlja dubok trag i čovjek ne može, a da se ne zapita kako je to pjesnik izdan. Je li ga napustila njegova inspiracija i izvor stvaralačke energije, muza ljubavi ili uzvišeni ideali? Autor nam to otkriva tek kroz pjesme, u svakoj zasebno kroz pojedine fragmente, ali i u cjelini djela kroz njegov habitus. Zaključujemo kako on ne može pjevati o nečemu usputnom. U svoje pjesme iplementira ono što ga duboko dira te su motivi koje niže šaroliki i neprestano vrludaju. Čas su zavičajni, pejzažni ili domoljubni, a onda opet duboko ljubavni, pa strogo politički ili u društvenoj sferi i slično. Najdublji dojam na čitatelja, rekla bih, ostavljaju posljednji u ovom nizu. Kada je u pitanju socijalna tematika koja se odnosi na patnju pojedinca ili cijelog hrvatskog naroda kroz život u našoj ratom stečenoj domovini, autor se neprestano osvrće na bol i patnju za vrijeme rata, ali još i više na ljutnju i ogorčenost nakon Domovinskog rata. Propituje se kroz pjesme za što smo se to borili i kome smo, misleći na razne političke opcije na vlasti, predali našu Hrvatsku? Cijela ova zbirka poezije zaogrnuta je u taj teški osjećaj, ipak uz istovremenu koegzistenciju ponosa i snage koji se na mahove ne daju skriti. Babić svojim stihovima poziva na humanost, empatiju i međusobnu povezanost, na ujedinjenje naroda u teškoj situaciji kako bi se lakše nosilo sa svakodnevicom. Proziva sebičnost i egoizam. Poput Robina Hooda izabire biti odmetnik, izdani pjesnik koji između redova priča o prkosu smrti, inatu... Kao da se poziva na Orhanove misli, Predrag se čas u neizmjernoj snazi, čas slomljen, neprestano svađa s vlastitom sudbinom i neprestano se s njom miri. Oscilira između dvije individue, između duboko nesretnog pjesnika i pjesnika punog ljubavi, ispunjenosti i sreće. Zbirka je u svakom slučaju duboko personalna, ne tumači toliko ništa izvanjsko, čak ni domoljublje ili socijalno pitanje kako se na trenutke čini, koliko je pejzaž vlastite pjesnikove duše i prostranstava u njemu; boli, tuge, razočaranja te radosti, ponosa i snage. Od Lotršćakove kule, preko savskog nasipa, pa dalje i dalje – do Čazme kako opisuje u stihovima. Dočarava te dvije krajnosti kontrastima (pr. Tvrd sam kamen /.../ Cvijetno ja sam proljeće) kojima ispunja cijelu zbirku. Stil pisanja je harmoničan i ujednačen, pomalo trom, bez naglih preokreta ili trzaja, bez puno intrige. Boja stiha je polivalentna, kombinira pjesnikovo raspoloženje u rasponu između sjete i radosti te implementira u sebe sirovu pjesnikovu emociju bez prikrivanja, ali i bez uljepšavanja, iskreno. Lirski subjekt osjeća svoje pjesme, srcem ih pjeva. Secira ih na milijun misli i sjećanja. S vremenom, uslijed te silne borbe emocija i opažanja istih, pjesnik zaključuje sve manje putujem, sve više odlazim poručujući time svom čitatelju da se, htio, ne htio, miri sa svojom sudbinom. Ostaje nikada u potpunosti shvaćen, na margini svojih pjesama i poruka koje one donose, umoran od silnih bitaka.

Pjesnik ostaje izdan, izopćen. Moguće da ga je izdao sam njegov život za koji se borio nesebično, moguće da su ga izdali drugi, njegovi suborci u vrtlogu svih događanja našeg podneblja, moguće da ga je izdala i ljubav, ali najvjerojatnije mislim, izdali su ga njegovi ideali. Ni sanjao nije svijet bez humanosti, dobrote i osjećajnosti. Ni sanjao nije svijet u kome su pogažene sve vrijednosti. A ipak, masa i vrijeme pogazilo ih je te je pisac sam iskoračio iz takve zbilje postavši boem. Iskoračivši iz kalupa ičega odmah na početku, a kasnije i kroz svoje pjesme, distancira se, želi biti neshvaćen jer njegov je obzor daleko iznad. Kroz sjetu i tugu pišući pjesme njemu će težiti, zasjavši tu i tamo osmjehom kroz stihove o nekom davnom sjećanju na ljepši svijet.

Marija Mišić, mag. theol.

  1. svibnja, 2017. godine, Slavonski Brod