I tišina nije više govorila

140.00kn


Back Cover

I tišina nije više govorila

 

Zdravko Luburić je plodni i odavno afirmirani pjesnik koji piše nahrvatskom te njemačkom i francuskom jeziku. Do sada se Luburić uspješno okušao u poeziji da bi se u zadnje vrijeme okrenuo prozi. Prekretnicu u tom pogledu predstavlja njegov roman Šutnja bdije pred vratima (2020.) To ne bi trebalo čuditi jer se već moglo uočiti kako Luburićeva poezija posjeduje specifični prozni izričaj. Pjesme su mu pretežito duge, pisao je i poeme i pjesme u prozi.

S druge strane za spomenuti roman je vidno da ga je pisao pjesnik a to potvrđuje i sam naslov. Inače je u tom romanu slojevito prikazan lik hrvatskog intelektualca, odnosno prevoditelja, koji nastoji naći sreću u njemačkom podneblju. Ne možemo ne pretpostaviti kako je u taj lik Luburić unio autobiografske elemente jer se i sam davno preselio iz Hrvatske u Njemačku gdje i sada živi a bavi se i prevođenjem.

I u novom Luburićevom romanu se javlja isti motiv samo autor ovdje nije skoncentriran na jednog nego na više likova i to Hrvata – Branimir, Ana, Maca, Janja, Ivan… te Nijemaca   – Hans, Karl, Jurgen…

Veći dio radnje romana se odigrava u Remschedu, gradu, u kome Luburić živi dugi niz godina.

Kategorija:

Description

I tišina nije više govorila

 

Zdravko Luburić je plodni i odavno afirmirani pjesnik koji piše nahrvatskom te njemačkom i francuskom jeziku. Do sada se Luburić uspješno okušao u poeziji da bi se u zadnje vrijeme okrenuo prozi. Prekretnicu u tom pogledu predstavlja njegov roman Šutnja bdije pred vratima (2020.) To ne bi trebalo čuditi jer se već moglo uočiti kako Luburićeva poezija posjeduje specifični prozni izričaj. Pjesme su mu pretežito duge, pisao je i poeme i pjesme u prozi.

S druge strane za spomenuti roman je vidno da ga je pisao pjesnik a to potvrđuje i sam naslov. Inače je u tom romanu slojevito prikazan lik hrvatskog intelektualca, odnosno prevoditelja, koji nastoji naći sreću u njemačkom podneblju. Ne možemo ne pretpostaviti kako je u taj lik Luburić unio autobiografske elemente jer se i sam davno preselio iz Hrvatske u Njemačku gdje i sada živi a bavi se i prevođenjem.

I u novom Luburićevom romanu se javlja isti motiv samo autor ovdje nije skoncentriran na jednog nego na više likova i to Hrvata – Branimir, Ana, Maca, Janja, Ivan… te Nijemaca   – Hans, Karl, Jurgen…

Veći dio radnje romana se odigrava u Remschedu, gradu, u kome Luburić živi dugi niz godina.

U jednom dijelu romana riječ je o generalu Ivanu Teraku, koji se borio tijekom Domovinskog rata u Zapadnoj Slavoniji, Luburićevom zavičaju.

Luburićev opsežni roman nije toliko bogat događajima koliko minucioznim zapažanjima. On sjajno psihološki oslikava svoje likove. Dok čitamo ovaj roman u nama se rađaju dojmljive slike. Može se reći da bi se po ovom romanu mogla snimiti TV serija i to ne bi bila sapunica kakve se u današnje vrijeme često snimaju, nego serija za uži krug gledatelja kakva je, primjerice, engleska TV serija Saga o Forsyteovima, snimljena 1967. godine po istoimenoj trilogiji Johna Galsworthyja.

Ima i u Luburićevom romanu ljubavnih peripetija (jedna od njih, ona između Jurgena i Janje završit će tragično, na samom kraju romana) ali one ne djeluju ni sentimentalno ni banalno.

Možemo u ovoj recenziji parafrazirati naziv romana Zamak ukrštenih sudbina Itala Calvina. U svom romanu Luburić vješto ukrštava sudbine svojih protagonista.

Novi roman Zdravka Luburića traži strpljivog i pronicljivog čitatelja a takvi su rijetki. No njihov trud i upornost će se itekako isplatiti nakon što zatvore zadnju stranicu ovog izvrsnog romana.

 

                                                                                                                      Mr. sc. Žarko Milenić