Granica snova

140.00kn


Književni kritičari će reći da pojedini dijelovi ovog romana podsjećaju na djela poznate spisateljice Tine Fras. Po tehnici pisanja svakako, ali, usudim se reći, i po stilu.  No, teme i sadržaj su sasvim drugačiji, jer se u Natalijinom izričaju vidi mladenačka neiskvarenost i postojanje vrijednosne ljestvice, što često kod starijih književnika ne možemo naći.

Anto Pranjkić, mag. theol.

Kategorija:

Description

Književni kritičari će reći da pojedini dijelovi ovog romana podsjećaju na djela poznate spisateljice Tine Fras. Po tehnici pisanja svakako, ali, usudim se reći, i po stilu.  No, teme i sadržaj su sasvim drugačiji, jer se u Natalijinom izričaju vidi mladenačka neiskvarenost i postojanje vrijednosne ljestvice, što često kod starijih književnika ne možemo naći.

Anto Pranjkić, mag. theol.

Reviews

Urednička recenzija

POZITIVNO USMJERENA MLADENAČKA ENERGIJA ČINI ČUDA

Posljednjih su decenija naše male ekrane preplavile mnogobrojne TV sapunice, koje nude pregršt ljudskih sudbina, različitih, pojava, događaja, čiji likovi nose mnogobrojne karakteristike te koje angažirani glumci fenomenalno, rekao bih, autentično prenose gledateljima. Često se zna dogoditi da ljudi svojoj djeci daju imena likova iz tih serija, tako da nas često okružuju oni koji nose imena poput Marisol, Esmeralde, Diega, Savaša itd... U sjeni pretežito ostaju autori teksta, ljudi koji su zapravo i zamislili te likove, prenijeli ih na papir i omogućili, učinili prvi korak, kako bismo danas gledali takve serije.

Uvjeren sam da će kroz određeno vrijeme pored nas prolaziti ljudi koji nose imena Leon, Teo, Naty, Petar, Vanessa, Mia i drugi, a koji će biti nadahnuti istoimenim likovima iz romana “Granica snova” naše Natalije Boutane. Naša mlada spisateljica Natalija Boutana se, kao malo tko, može pohvaliti uspješnim izletom u književnost iz koje mogu nastati sjajna filmska ostvarenja, jer je tema koju je izabrala za svoj roman zapravo životna i svima nama svojstvena i primjerena, prijemčiva. Iako je Natalija u ovom romanu uspjela povezati sve koncepcijsko-sadržajne niti te i ako roman nije isključivo pisan kako bi pokazao samo jednu stranu ljudskog života i jedno vrlo tanano, tako intimno područje, ipak se sve vrti oko nepresušnog vrela ljudskoga života. Svaka ljubav, pa tako i ljubav iz Natalijinog romana nailazi na bezbroj pitanja, zavrzlama, shema i dilema, ali iz svega se uvijek može izvući neko spasonosno rješenje, koje može ponuditi samo mlada duša.

Natalija Boutana svoju priču smješta u pitoreskni krajolik hrvatskog zagorja. Smješta ga u današnje suvremeno vrijeme i daje mu okus normalnog ljudskog življenja sa svim pitanjima koja muče današnjeg mladog čovjeka na njegovu putu odrastanja. Natalija Boutana kroz svoje likove čini jedan spoj stvarnoga i nestvarnoga. Kad čovjek čita ovo djelo jednostavno može ući u srž, jer se može poistovjetiti. Teško je ne prepoznati sebe ili nekoga bliskoga iz naših života kroz likove tih mladih ljudi. To Natalija vrlo kvalitetno nama  kroz svoje likove približuje naše uspomene i naša sjećanja. Ja bih rekao da je pisala svoj roman, slagala pripovjednu kompoziciju na način da ona ne završava roman nego ga ostavlja otvorenim za nastavak pisanja.

Roman “Granica snova” je neuobičajeno djelo koje nudi mogućnost sjajnog spajanja modernog pogleda na ljubav i jednog pogleda, koji je davno iščeznuo, ali kojega se rado i bez predrasuda prisjećamo, i čini mi se, rado bi mu se opet priklonili. Radi se o  jednom pogledu, koji “ubija” za pravu ljubav. U romanu “Granica snova” nije teško odvagnuti što je to prava ljubav i da li bi glavna junakinja “ubila” kako bi obranila svoju ljubav ili su pakost, pokvarenost i ljudska zloba pobijedili.

Osobno ne bih volio da “Granica snova” budu zatvoreno zaključeno djelo bez nastavka, jer bi ovo djelo kroz kompletnu cjelinu uistinu moglo biti jedan od najljepših snova naše moderne književnosti, jer ima put do epiloga sreće i blagostanja. Književni kritičari će reći da pojedini dijelovi ovog romana podsjećaju na djela poznate spisateljice Tine Fras. Po tehnici pisanja svakako, ali, usudim se reći, i po stilu.  No, teme i sadržaj su sasvim drugačiji, jer se u Natalijinom izričaju vidi mladenačka neiskvarenost i postojanje vrijednosne ljestvice, što često kod starijih književnika ne možemo naći.

U svijetu književnih čitatelja nekome je idol Leonardo da Vinci, nekom Herman Nitsche, nekome pak Ivo Andrić... Ja bih rekao poput irskog pisca Bernharda Shawa kako “kritika ne može dati apsolutno ispravan i u krajnjoj liniji točan sud o nekom umjetniku; ona u najboljem slučaju može pojasniti svoje kriterije po kojima opisuje umjetnikov rad”. A ja mislim da su moji kriteriji sukladni onom lijepom, ljudskom, što svatko od nas nosi u sebi, a mislim kako kod naše Natalije,  spisateljice, ali i likovne umjetnice, toga je napretek. Roman “Granica snova” je samo dokaz kako  pozitivno usmjerena mladenačka energija čini čuda. Ovo djelo toplo preporučujem svima za čitanje.

Anto Pranjkić, mag. theol.