duhovno bilo

99.00kn


Back Cover

Petnaestom zbirkom pjesama Duhovno bilo pjesnikinja Danica Bartulović je dotakla draga bića, uspomene, sav svoj život. Pjesnikinja zna da umjetnost vječno živi i za nju istkana pjesma nije pribježište, nego potreba i želja za predočenjem mosta na kojem će se naći zbilja i nada, misao i emocija. Dotaći dušu…. moćan je fenomen pri općoj komunikaciji i to dobro zna pjesnikinja. Danica potvrđuje kroz sva tri ciklusa iz kojih je satkana zbirka, kako u pjesmi može sve reći, pjesma je za nju komunikacioni model, posredstvo između svijeta realnosti i svijeta koji počiva na duginim krilima. I još dalje, za nju je pjesma život s licem, s dušom, s ljubavlju, s molitvom, i nikako se ne smije zatajno skriti. Pjesnikinja kroz cijelu zbirku progovara sjetno, ponosno i dostojanstveno. Život je dar, miris ružinih „lati“. Draga bića ne nestaju u srcima onih koji ih vole, oni samo srastaju sa sjećanjima, snovima. Ima nešto lijepo, miomirisno u ovoj poeziji. Rijetko se susrećemo s dekorima skromnosti, asketizma i supatnje s patnicima, malima i zaboravljenima. Danica nam ih je u svom izoštrenom prosijavanju ovozemaljskog i nebeskog itekako ovoj zbirci poklonila.

Kategorija:

Description

Dekori skromnosti

U osvit prohladnog listopadskog dana preselivši se u istraživačkome ruhu u svijet poezije Danice Bartulović, osluškujući jezik njezinih stihova već kod prvog čitanja zbirke znakovitog naslova Duhovno bilo satkane iz tri ciklusa (Korak do raja, Korizma je i Anđeoski tragovi) zapljusnula me je kao prvo jutarnje svjetlo svježina kraće forme, i to ne samo pjesme kao strukture nego i stihovne konstrukcije koju nam je u zbirci kroz pregršt pjesama podarila pjesnikinja. I nije u titraju umirućeg jutra stalo samo na tomu. Uz zagrljaj tog jutarnjeg svjetla željno iščekujući da mi pjesnikinja otvori vrata svojih treperavih osjećanja zapljusnula me osim svježine kraće forme i blaga ali pozitivna šokantnost. Tu iznenadnu najezdu šokantnosti iznjedrili su naslovi, izbor tema, neobičnosti u izrazu,  percepcija boja, iznijansiranost…

Petnaestom zbirkom pjesama Duhovno bilo pjesnikinja Danica Bartulović je dotakla draga bića, uspomene, sav svoj život. Pjesnikinja zna da umjetnost vječno živi i za nju istkana pjesma nije pribježište, nego potreba i želja za predočenjem mosta na kojem će se naći zbilja i nada, misao i emocija. Dotaći dušu…. moćan je fenomen pri općoj komunikaciji i to dobro zna pjesnikinja. Danica potvrđuje kroz sva tri ciklusa iz kojih je satkana zbirka, kako u pjesmi može sve reći, pjesma je za nju komunikacioni model, posredstvo između svijeta realnosti i svijeta koji počiva na duginim krilima. I još dalje, za nju je pjesma život s licem, s dušom, s ljubavlju, s molitvom, i nikako se ne smije zatajno skriti. Pjesnikinja kroz cijelu zbirku progovara sjetno, ponosno i dostojanstveno. Život je dar, miris ružinih „lati“. Draga bića ne nestaju u srcima onih koji ih vole, oni samo srastaju sa sjećanjima, snovima. Ima nešto lijepo, miomirisno u ovoj poeziji. Rijetko se susrećemo s dekorima skromnosti, asketizma i supatnje s patnicima, malima i zaboravljenima. Danica nam ih je u svom izoštrenom prosijavanju ovozemaljskog i nebeskog itekako ovoj zbirci poklonila.

Pjesnikinja je nadasve religiozna, svjesna molekularnosti ljudskoga obličja, ljudske slabosti. Ovozemaljski život je prolaznost, sve je u Božjim rukama i rođeni smo „tek zbog ravnoteže među zvijezdama“. O toj minijaturnosti pjesnikinja pjeva u svojoj duhovnoj poeziji. Pjesma Šapat anđela možda i ponajbolje izražava pjesnikinjinu dubokoumnost.

Posebnu pozornost zauzimaju autoričine pjesme posvećene dragim osobama: „Da mi se tako radovati“, „Ti sunčani dane“, „Uvijek je „vidim“ u bjelini i zlatu“, „Pala sam“, „Kako ću“… pjesme posvećene promicateljici Marijanske baštine u Hrvata,hrvatskim patnicima Domovinskog rata, hrvatskim generalima zatočenima u Den Hagu… Uočljivo je u ovim pjesmama nesebična darivanost sebe, Danica odsiječe djelić sebe i zauvijek presadi u njihova srca koja se ne lome i uvijek nadimlju grudima prema njenome i osmijehu i suzi.

Inspirativni izvor Daničinog pjesništva usudim se za kraj primijetiti ima širok, tematski dijapazon: proteže se od fiksacije konkretnog doživljaja ili događaja do zreloga stvaralačkog oblikovanja koje je neprijeporna estetska činjenica…

Vjerujem da čitatelji koji prate sve ove godine stvaralaštvo Danice Bartulovića i oni koji tek dolaze se neće dvoumiti otvoriti i ova petnaesta vrata. Danica Bartulovićo davno ne kuca na vrata književno – estetskog svijeta, ona u njemu itekako dostojanstveno korača.

 

Ilija Matić, urednik