120.00kn


Back Cover

Na jedan poseban, elegantan način i bez nekakvog vidljivog forsiranja, čak vjerujem i nesvjesno, ne tako ta mlada nepoznata spisateljica je u rukopisu Dubine, iscrtala kompoziciju koju nam je, ako se možete prisjetiti (naravno oni koji su čitali), poklonio veliki Italo Calvino u onom svom veličanstvenom romanu Ako jedne zimske noći neki putnik (tal. Se una notte d’inverno un viaggiatore, 1979.). U rukopisu Dubine Ivanka Jularić Ćulap podastrla nam je kroz sve te uvrštene pripovijetke pažljivo razrađenu kompoziciju, u kojoj se priče rastvaraju jedna za drugom kao lotosovi cvjetovi – u trenutku kad neka od fabularnih linija postane iznimno zanimljiva, prekine je druga, nova, još intrigantnija, a čitatelj ostane rastrzan između žaljenja za prethodnom pričom i žudnje za raspletom sljedeće. Nenadmašno!

Kategorija:

Description

DOBA NEVINOSTI

Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u kaljužu života da mu zaslade gorkost.

Aleksandar Sergejevič Puškin

 

Nevoljko, s deficitom entuzijazma i strpljenja usred iznimno kišovitog listopada 2021. uzeo sam u ruke rukopis Dubine, nepoznate spisateljice Ivanke Jularić Ćulap. Jedan sam od onih čitatelja, to moram ovdje priznati, koji ne ljubi lahku žensku književnost jer sam na neki način sazrijevao uz jake ženske spisateljice kao što su: Margaret Mitchell, Toni Morrison, Jennifer Egan, Louisa May Alcott, Edith Wharton, Joan Didion, Kate Chopin, Charlotte Bronte, Alice Walker, Jane Austen, Harper Lee, Doris Lessing… i vjerujem da je samo zbog tih imena, njihovih djela koja su pobrala i brojne književne nagrade, doživjela i mnoge ekranizacije bila itekako prisutna ta odbojnost za rukopise nepoznatih spisateljica tako i ovdje za rukopis Ivanke Jularić Ćulap.

Zadnje djelo kojemu sam se mjesecima itekako opirao bilo je djelo Povijest ljubavi (eng. The history of love, 2005.). Njujorčanke židovskog podrijetla Nicole Krauss, iako moram napisati da je osvojila američke čitatelje i kritiku, objavljen je krajem 2006. godine u Profilovoj biblioteci Femina, u prijevodu Anje Jović. Tom djelu sam se, da se zna, ne iz muškog pogleda opirao, opirao sam mu se ponajviše zbog pričica o nonšalantnom guranju spisateljice u nimalo primamljivu kategoriju „žene uspješnih muževa“. Teško sam prihvaćao tu pričicu vezano za njezina dvije godine mlađeg supruga, Jonathana Safrana Foera, također iznimno uspješnog književnika, kojega sam itekako cijenio zbog njegove druge knjige proze Jako glasno i nevjerojatno blizu (eng. Extremely Loud and Incredibly Close, 2005.). Fenomen literarnih parova – a takvih je osim Kraussove i Foera, još i Salman Rushdie i Marianne Wiggins, Paul Auster i Siri Hustvedt, Ayelet Waldman i Michael Chabon… Takva kombinacija je nažalost prisutna, a ima i dobrih i loših strana. No, nažalost taj fenomen iznjedrio je česta i preziranja zbog „kolaborativnosti“ u pisanju. No, itekako sam bio u krivu kod romana Nicole Krauss. Ipak, rečenica Elizabeth Berg otisnuta na unutrašnjoj strani korica knjige kada sam ju pročitao bila je opravdana. Knjiga kakvoj se nadamo, no rijetko je pronalazimo. Potajno sam se nadao dok sam otvarao prve stranice rukopisa Dubine da ću to donekle doživjeti.

Ivanke Jularić Ćulap je, bez ikakve sumnje, iako moram ovdje to primijetiti čitajući njezinu

bilješku, ne i suviše mlada spisateljica, ipak već kod prvih iščitanih stranica pripovijetke Ja sam lud koja se zbog neuobičajene dužine više mogla svrstati u nekakav kratki roman uočljiva spisateljica koja posjeduje talent da niže riječi u rečenice pune ljepote i smisla. Rukopis Dubine pršti bogatim rečenicama i dok ga iščitavate, ta nepoznata spisateljica vas iznenađuje, jer je iz pripovijetke u pripovijetku sve uvjerljivija, te se zapaža kroz dobro izglačane rečenice da je ušla u srž života tih njezinih glavnih likova. Vrlo vješto je ušla u njihov način razmišljanja, a to što me itekako iznenadilo, začinjeno je i dozom vješto skrivene (auto)ironije. Iako sama u tim svojim pripovijetkama iz kojih je satkan taj rukopis ne priznaje, osjećam kroz rukopis da je spisateljica donekle i sebe ugradila u te svoje likove, ili kako je na početku rukopisa i navela istinite priče, jer je tako kroz njih mogla na najkraći i najbrži način progovoriti o ranjivom dijelu sebe i o stvarima o kojima joj je u životu, ipak, donekle po mom osobnom uvjerenju teže pričati.

Na jedan poseban, elegantan način i bez nekakvog vidljivog forsiranja, čak vjerujem i nesvjesno, ne tako ta mlada nepoznata spisateljica je u rukopisu Dubine, iscrtala kompoziciju koju nam je, ako se možete prisjetiti (naravno oni koji su čitali), poklonio veliki Italo Calvino u onom svom veličanstvenom romanu Ako jedne zimske noći neki putnik (tal. Se una notte d’inverno un viaggiatore, 1979.). U rukopisu Dubine Ivanka Jularić Ćulap podastrla nam je kroz sve te uvrštene pripovijetke pažljivo razrađenu kompoziciju, u kojoj se priče rastvaraju jedna za drugom kao lotosovi cvjetovi – u trenutku kad neka od fabularnih linija postane iznimno zanimljiva, prekine je druga, nova, još intrigantnija, a čitatelj ostane rastrzan između žaljenja za prethodnom pričom i žudnje za raspletom sljedeće. Nenadmašno!

Miriše ko behar u proljeće na dobro pisanje u prvom licu – ono pisanje u koje vjerujemo, koje je prisno i osobno, iako, da se razumijemo, jer spisateljica tako želi, nije autobiografija.    Svim tim njezinim likovima nekako vjerujemo: čitatelj suosjeća s njima iako oni ne traže naše suosjećanje, i priče su samo toliko mračne, koliko treba da dođu do izražaja proplamsaji blještava duha. Rečenice su kratke, često istrzane na po jednu-dvije riječi. Monološke dionice su postojane ali ne i naporne. Jezik je jednostavan i linearan, ali ipak bogat slikama i živ. Ono što daje dobar osjećaj kada iščitate rukopis, jest spoznaja da su se ipak na kraju sve te razbarušene fabularne linije povezale u jednu homogenu, proznu tvar.

Na kraju, zajednički nazivnik. Povijest ljubavi, Njujorčanke Nicole Krauss je skladno, delikatno, a ambiciozno i zahtjevno štivo, roman koji igra i na razum i na osjećaje i kojim je spisateljica zavrijedila da je se poštedi neinteligentnog svrstavanja u koš sa spisateljicama ljubića i, još gore, plagijatorica uspješni(ji)h supruga. A rukopis Dubine spisateljice Ivanke Jularić Ćulap, iako ne i suviše mlada spisateljice koja tek dolazi, čista je emocija i pravi užitak za čitanje, i po osobnom mišljenju, iako dolazi iz pera nepoznate spisateljice, uz nekoliko izuzetnih slike s potpisom Ivanke Jularić Ćulap vrijedan je itekako objavljivanja.

Ilija Matić, urednik