Dosada je dosadna

100.00kn


Back Cover

Dosada je dosadna djelo je mladog autora koji za oblik svog književnog stvaralaštva odabire, kako je već rečeno, pripovijetku. Njezina glavna karakteristika jest to da je ona svojom fabulom namijenjena nešto mlađoj publici. Napisana u prvom licu vješto kroz monologe i dijaloge te uz brojne deskripcije pripovijeda radnju. Likova ima više, ali naglasak je na pripovjedaču te još jednom ili dva lika. Pripovjedač je ujedno i glavni lik te nositelj radnje. Psihološke kategorizacije i analize likova skoro da i nema. Sve je podređeno radnji koja izranja iz mnoštva manjih događanja svakodnevice dok su likovi okarakterizirani govorom, odnosom prema drugim likovima i odnosom prema radnji.

Kategorija:

Description

Dosada je dosadna djelo je mladog autora koji za oblik svog književnog stvaralaštva odabire, kako je već rečeno, pripovijetku. Njezina glavna karakteristika jest to da je ona svojom fabulom namijenjena nešto mlađoj publici. Napisana u prvom licu vješto kroz monologe i dijaloge te uz brojne deskripcije pripovijeda radnju. Likova ima više, ali naglasak je na pripovjedaču te još jednom ili dva lika. Pripovjedač je ujedno i glavni lik te nositelj radnje. Psihološke kategorizacije i analize likova skoro da i nema. Sve je podređeno radnji koja izranja iz mnoštva manjih događanja svakodnevice dok su likovi okarakterizirani govorom, odnosom prema drugim likovima i odnosom prema radnji.

Detalji o knjizi

ISBN

978-953-59278-1-5

Mjesto i godina izdavanja

Slavonski Brod, listopad 2016.

Uvez

tvrdi. šivano

Opseg

64 stranice

Format

19 x 13 cm

Autor

Đorđe Lukač

Nakladnik

Aldo Udruga

Reviews

Urednička recenzija

Iz dosade u pustolovinu

Marija Mišić, mag. theol.

Dosada je trenutak u kom ni sam ne znaš što bi mogao raditi. Dosada je razdoblje kada ne postoji volja ni za što. Dosada je minuta, sat ili dan koji ne donosi sa sobom ništa zanimljivo, ispunjavajuće. Dosada je, kako kaže autor ove pripovijetke namijenjene mladim čitateljima, dosadna i uistinu jest. No, bez obzira što njezin naslov potiče na razmišljanje o dosadi, pripovijetka Đorđa Lukača sve je samo dosadna nije.

Dosada je dosadna djelo je mladog autora koji za oblik svog književnog stvaralaštva odabire, kako je već rečeno, pripovijetku. Njezina glavna karakteristika jest to da je ona svojom fabulom namijenjena nešto mlađoj publici. Napisana u prvom licu vješto kroz monologe i dijaloge te uz brojne deskripcije pripovijeda radnju. Likova ima više, ali naglasak je na pripovjedaču te još jednom ili dva lika. Pripovjedač je ujedno i glavni lik te nositelj radnje. Psihološke kategorizacije i analize likova skoro da i nema. Sve je podređeno radnji koja izranja iz mnoštva manjih događanja svakodnevice dok su likovi okarakterizirani govorom, odnosom prema drugim likovima i odnosom prema radnji. Neosporno je da pisac ovog književnog djela ima izrazito razvijenu vještinu pripovijedanja, uz tek pokoju manju manu, i da već posjeduje svoj prepoznatljivi stil. Pripovijetka je ovijena avanturističkim i pustolovnim duhom što se očituje u spremnosti i energiji glavnog lika na svako događanje. Iako tek u tragovima, ti elementi naglašavaju njenu napetost, a sadržani su ovdje, također, i poneki detektivski, to jest kriminalistički segmenti. Primjerice tajnovitost telefonskog razgovora, prisluškivanje telefona, uhođenje... Ne treba smetnuti s uma ni humor kao bitnu karakteristiku kojom ovo djelo odiše i još jednom potvrđuje spretnost pisca da ispripovijeda svoju priču na interesantan i zanimljiv način te da koncentraciju čitatelja zadrži na najvišoj mogućoj razini. Dok sam čitala ovo djelo, svaka stranica iznova me podsjećala na protagonista brojnih realističnih romana autorice Sue Townsend, Adriana Molea. Naravno, forma pisanja nije ista i djelo nije toliko opsežno. Dosada je dosadna nije dnevnički zapis i djelo je mnogo mlađeg autora Đorđa, ali odabir radnje (obiteljska svakodnevica, odnos tinejdžer i roditelji, karikiranje pojedinih zbivanja radi humorističnosti, itd.), glavnih i sporednih likova (tinejdžer, mlađi brat, roditelji, pokoji vršnjak), način pripovijedanja... Sve su to elementi koji donose sličnost s Adrianovim dnevnicima što je, po mom mišljenju, pohvalno za tako mladog autora. Način pripovijedanja cilja upravo na mladu publiku, a autor spretno manipulira pričom i uz jednu ili dvije digresije usporava radnju, a zatim ju opet ubrzava. Svojim interesantnim stilom zaokuplja pažnju i uvlači čitatelja u radnju. Iako je djelo prvenstveno namijenjeno mlađoj publici, ne limitira. Ako dopadne u ruke i nekom izvan tog kruga, svejedno će ga zaintrigirati jer nema u njemu ništa infantilno. Svatko se može pronaći negdje, u nekom poglavlju, u nekoliko redaka, pojedinom liku... Inherentno je, dakle, da pisac raspolaže osjećajem za publiku.

Pripovijetka privlači pažnju već od samoga naslova, održava neizvjesnost iz poglavlja u poglavlje i, red po red, čitatelja dovodi kraju, a da se on ni snašao nije. Nema tu puke koincidencije, to mora biti prava vještina u pripovijedanju koju autor nesumnjivo posjeduje. Još mu preostaje samo u daljnjem stvaralaštvu brusiti svoj talent i dotjerivati stil, sve drugo već je tu.