Bože, hvala Ti – Druga prilika

120.00kn


Back Cover

Svi mi često čujemo glasove u sebi i oko sebe, koji nas izazivaju svojim slatkoriječjem na odustajanje ili u nama bude nagone koji naizgled čine život interesantnijim, plijene nas, zovu da se okrenemo od duhovnosti ili naprosto da nutrinu sebe zaledimo hladnoćom. Seneka je znao istinu života i zato je rekao: „Živi s ljudima kao da te Bog gleda, a govori s Bogom kao da te ljudi slušaju.“ Da, to je znala i autorica te nam je nesebično poklonila svoje misli, dijeleći s nama svoju dušu, preobraženu…

Dijana Uherek Stevanović

Kategorija:

Description

Svi mi često čujemo glasove u sebi i oko sebe, koji nas izazivaju svojim slatkoriječjem na odustajanje ili u nama bude nagone koji naizgled čine život interesantnijim, plijene nas, zovu da se okrenemo od duhovnosti ili naprosto da nutrinu sebe zaledimo hladnoćom. Seneka je znao istinu života i zato je rekao: „Živi s ljudima kao da te Bog gleda, a govori s Bogom kao da te ljudi slušaju.“ Da, to je znala i autorica te nam je nesebično poklonila svoje misli, dijeleći s nama svoju dušu, preobraženu…

Dijana Uherek Stevanović

 

Reviews

Reviews

There are no reviews yet.

Be the first to review “Bože, hvala Ti – Druga prilika”

Urednička recenzija

Bože, hvala ti za riječi koje si izgovorio kroz Sanju

„Samo Bog zna svačiju krivicu. Ljudi ne znaju“, rekao je Meša Selimović, a Sanja Pažin nas kroz 40 dana vodi hodnicima tajnovitosti života, otkrivajući nam istinu postanka, ali i postojanosti.
Neobično običan je ovaj knjiško životni susret sa Spasiteljem - vodičem, koji u njoj, ali i u nama otvara spoznaju da je ipak istina, bez obzira na njezinu dvojbu u vidu mislenog pitanja (Ne vidim kako polijevanje vodom može biti važnije od samog čovjekova rođenja.) samo istina, jer „rođenjem si postala dio zemaljske obitelji, a krštenjem si nanovo rođena te si postala članom duhovne obitelji. Ovo je početak tvog života u Isusu Kristu.“

Divim se mladoj autorici i njenom znanju, ali i jačini duhovnosti koju je riječima iskazala, vodeći nas, odnoso sebe kroz vječita pitanja, postoji li pravo na istinu, vjeru u sebe i Boga u sebi...
„Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio, već da bi nov život u nama probudio.“ rekao je Herman Hese i bio je u pravu, jer novi život teče mojim venama, kao i ojačana vjera u Spasitelja, jer dijeleći vrijeme na ono prije otvaranja ove knjige i na ono poslije zatvaranja, osjećam se jačom i dostojnom vjere koju sam priznajem, neko vrijeme stavila u sjenu stvarnog suvremenog života i pronašla samu sebe u opisima njene obitelji, gdje sam i sama majka, jedne djevojke, za koju sve manje imam vremena, jer sam mislila da sve propuštene zajedničke trenutke mogu nadomjestiti opipljiva darivanja, ali ono što joj nisam dala je vrijeme i 4. pločicu, jer „Djeca Božja spontano opraštaju, spuštaju se ispod drugih, traže oprost, brane svoje i što je najbitnije, odriču se sebe... Kada čovjek jednom primi Boga u svoje srce, a time i u cijeli svoj život, Bog preobražava tog čovjeka i nakon toga taj čovjek ne može ništa drugo nego ljubiti.“

Svi mi često čujemo glasove u sebi i oko sebe, koji nas izazivaju svojim slatkoriječjem na odustajanje ili u nama bude nagone koji naizgled čine život interesantnijim, plijene nas, zovu da se okrenemo od duhovnosti ili naprosto da nutrinu sebe zaledimo hladnoćom.
Seneka je znao istinu života i zato je rekao: „Živi s ljudima kao da te Bog gleda, a govori s Bogom kao da te ljudi slušaju.“

Da, to je znala i autorica te nam je nesebično poklonila svoje misli, dijeleći s nama svoju dušu, preobraženu, kako mi je i sama rekla, za vrijeme duhovne obnove za krizmanike, što ovoj knjizi daje još veće značenje, jer ona je pozvana od Spasitelja svjedočiti vjeru u sebi i oko sebe i da na taj način u ovom čudnom postojanju, kada mladi sve više nemaju vremena za duhovnost pa se okreću alkoholu, narkomaniji i otuđenosti pa uslijed utjecaja suvremenih medija bježe od stvarnog čovjeka koji je tik uz njih, kao i od Boga, koji je uvijek tu, da nas pozove i da nas sasluša. Autorica zna koliko je važno otvoriti srce i dušu i primiti sve blagoslove koji nam se nesebično u vjeri nude i koji nas obogaćuju, jer ne bi Dostojevski bez razloga izjavio: „Kad Bog ne bi postojao, trebalo bi ga izmisliti.“

Sanja, hvala ti za Božje riječi i sretno ti bilo odrastanje u ovom književnom smislu u moje ime iu ime svih nas koji još uvijek nismo izgubili vjeru u Boga i njegovu djecu, nas ljude.

Dijana Uherek Stevanović