Bog šuti i gleda nepomičnih usta

120.00kn


Back Cover

Želja za čistoćom pjeva

 

 

Ime pjesnika i prevoditelja Zdravka Luburića nije toliko poznato Domovini, ali je Domovina poznata njemu. U svojim djelima neprestano joj se vraća. Domovinski rat duboko ga je obilježio, iako tjelesno nije izravno sudjelovao u njemu. Ali je zato u književnosti otvorio svojevrsnu bojišnicu u obranu Domovine kroz svoje zbirke Molitva tmine, Teško pobijeđenima. Za Molitva tmine dobio je i uglednu nagradu „Antun Branko Šimić” u Mostaru. Njegov rukopis danas je prepoznatljiv u rukopisu židovskih, palestinskih, kurdskih, sjevernoirskih i sličnih pjesnika. Zbog različita razloga narod se našao na vjetrometini i kuša se održati kao narod. A to nije lako. Zbog toga pjesnici imaju manje vremena nego druge njihove kolege po svijetu okrenuti se opisivanju dokonog svakodnevnog života. Smrt je na djelu i nemilosrdno zoblje ljude. Tko može ostati šuteći na sve to?

Kategorija:

Description

Želja za čistoćom pjeva

 

Ime pjesnika i prevoditelja Zdravka Luburića nije toliko poznato Domovini, ali je Domovina poznata njemu. U svojim djelima neprestano joj se vraća. Domovinski rat duboko ga je obilježio, iako tjelesno nije izravno sudjelovao u njemu. Ali je zato u književnosti otvorio svojevrsnu bojišnicu u obranu Domovine kroz svoje zbirke Molitva tmine, Teško pobijeđenima. Za Molitva tmine dobio je i uglednu nagradu „Antun Branko Šimić” u Mostaru. Njegov rukopis danas je prepoznatljiv u rukopisu židovskih, palestinskih, kurdskih, sjevernoirskih i sličnih pjesnika. Zbog različita razloga narod se našao na vjetrometini i kuša se održati kao narod. A to nije lako. Zbog toga pjesnici imaju manje vremena nego druge njihove kolege po svijetu okrenuti se opisivanju dokonog svakodnevnog života. Smrt je na djelu i nemilosrdno zoblje ljude. Tko može ostati šuteći na sve to?

Snažan je krik i ovdje koji se probija kroz stihove nove zbirke pjesama Ponižen i uvrijeđen. Nije riječ o okorjelim prekršiteljima zakona, pustolovima, riječ je ovaj put o čovjeku u tuđini.

U hrvatskoj, a valjda i u europskoj književnosti, ostat će upamćen kao lirik koji svojim pjevom dotiče sva bitna događanja u svome narodu i povezuje ih s drugima. Ponovimo da je on i pjesnik koji pjeva na njemačkom. Time je ušao još dublje u europsku književnost, obogatio je svojim pripadanjem njoj i svojoj užoj domovini. Zacijelo mu nije lako u tome. No, to je još jedna od životnih kobi suvremenog hrvatskog književnika. Jednostavno treba dokazivati neke očite činjenice.

Pozoran čitatelj primijetit će kod pjesnika Zdravka Luburića, a i kod mnogih drugih hrvatskih pjesnika, vrlo zanimljivu crtu. Dok pjevaju o nedavnim ratnim strahotama, ne pozivaju na mržnju, osvetu, čak počesto i ne spominju ime napadača. Usredotočeni su na besmisao zla, htjeli bi ga protjerati iz svoga, ali i iz života drugih. Njima je do toga da kažu da svatko ima pravo na slobodu, pa i onaj tko napada. Mržnja, osveta … zarobljuju, čine nas manje ljudima. Veličanstven je to stav, stav onoga tko svoj položaj žrtve nije uprljao unatoč svoj dubi-ni boli. Iz takvoga stava nastalo je i to da su hrvatski branitelji oko vrata nosili krunice, što nikoji drugi vojnici nisu činili.

Svjestan svega toga, Luburić je otvoren prema onostranosti, iako bi pogriješio svatko onaj tko bi ga sada zbog toga prozvao religioznim pjesnikom. On jednostavno živi i opjevava svoju ljudskost u svoj njezinoj širini i ništa više.

Dok čita Luburićeve pjesme, čovjeku se neizostavno postavlja pita-nje što je to suvremenost? U mnogim njegovim pjesmama naime nailazimo na dah tužaljki, himni, elegija … Budući da rabi ta pjesnička sredstva, je li manje suvremen od nekog drugog pjesnika koji je od njih daleko tisućama svjetlosnih godina? Naravno da nije. Bitno je ono o čemu se pjeva, a tek potom način na koji se pjeva. Dobar pjesnik znalački će spojiti sva dosadašnja pjesnička sredstva i suvremenost radnje. A Luburić zacijelo jest dobar pjesnik! Uvjerit će se u to svi koji ga budu čitali. Neće to biti samo domoljubno nastrojeni pojedinci, već i ljubitelji vrsnoga suvremenoga pjesništva. Luburić njime samosvjesno vlada.

Pjesme u zbirci nabijene su životnom pjesnikovom snagom. Pršte od uranjanja u temu, od želje za čistoćom pjeva. Time vraćaju dostojanstvo današnjem pjesništvu uopće. Puno je naime danas površnog pjevanja. Luburić zagledan u daljinu stvara svijet koji nam donosi blizinu. A ona je tako duboka i tako potrebna. Mogli bismo je usporediti sa znakovima pokraj puta. Usmjerava nas kamo nam je krenuti. Luburićeve pjesme upravo su takve. Zanatski primjereno i vokacijski dostojanstveno približuju nas istini i čine više ljudima. To zna učiniti samo pravi, vrsni pjesnik.

Mr. sc. Žarko Milenić