Anđeli ne blijede

100.00kn


Back Cover

Zbirka poezije Anđeli ne blijede donosi jednu vrstu intimnog, pojedinačnog suočenja s traumama gubitka. Ona je sva ispisana dubokim tamnim osjećajima preživljavanja ili podnošenja života. Lirski subjekti  ne odustaju od želje da u najtamnijim dijelovima sebe i najmračnijim sjećanjima pronađu ono lijepo. Gubitak, kakav god bio je traumatičan i ostavlja posljedice. U ovoj zbirci se te posljedice manifestiraju kroz prazninu koja zjapi među stihovima, prazninu koja odjekuje uzalud dozivajući glasove kojih više nema. Međutim, to nisu crne pjesme, one se ipak naslanjaju na neku vrstu moralne pouke same sebi, proizvodeći tako prostor za budućnost, tj. budućnost lirskog subjekta koji stoji nad svojim osjećajima, koje preispituje. Sve pjesme svoj karakter crpe iz unutrašnjeg čovjekovog ne/prihvaćanja gubitka kao konačnosti i gubitka kao nemogućnosti sastavljanja. Dakle, emocije i strahovi retroaktivno djeluju na sjećanja. Čovjek najtamnije i najstresnije situacije u životu zatomljuje, pušta da ih podsvijest smjesti na sigurno polje. U ovim pjesmama autorica lirskim subjektima provocira upravo ono što stoji kao podsvijest, suočava se sa stvarima koje su neizbježne i sjećanja na taj način bilježi, oživljava i ovjekovječuje.

Elmira Kadušić, prof.

Kategorija:

Description

Zbirka poezije Anđeli ne blijede donosi jednu vrstu intimnog, pojedinačnog suočenja s traumama gubitka. Ona je sva ispisana dubokim tamnim osjećajima preživljavanja ili podnošenja života. Lirski subjekti  ne odustaju od želje da u najtamnijim dijelovima sebe i najmračnijim sjećanjima pronađu ono lijepo. Gubitak, kakav god bio je traumatičan i ostavlja posljedice. U ovoj zbirci se te posljedice manifestiraju kroz prazninu koja zjapi među stihovima, prazninu koja odjekuje uzalud dozivajući glasove kojih više nema. Međutim, to nisu crne pjesme, one se ipak naslanjaju na neku vrstu moralne pouke same sebi, proizvodeći tako prostor za budućnost, tj. budućnost lirskog subjekta koji stoji nad svojim osjećajima, koje preispituje. Sve pjesme svoj karakter crpe iz unutrašnjeg čovjekovog ne/prihvaćanja gubitka kao konačnosti i gubitka kao nemogućnosti sastavljanja. Dakle, emocije i strahovi retroaktivno djeluju na sjećanja. Čovjek najtamnije i najstresnije situacije u životu zatomljuje, pušta da ih podsvijest smjesti na sigurno polje. U ovim pjesmama autorica lirskim subjektima provocira upravo ono što stoji kao podsvijest, suočava se sa stvarima koje su neizbježne i sjećanja na taj način bilježi, oživljava i ovjekovječuje.

Elmira Kadušić, prof.

Reviews

Urednička recenzija

Sjećanje i život

 

Zbirka poezije Anđeli ne blijede donosi jednu vrstu intimnog, pojedinačnog suočenja s traumama gubitka. Ona je sva ispisana dubokim tamnim osjećajima preživljavanja ili podnošenja života. Lirski subjekti  ne odustaju od želje da u najtamnijim dijelovima sebe i najmračnijim sjećanjima pronađu ono lijepo. Gubitak, kakav god bio je traumatičan i ostavlja posljedice. U ovoj zbirci se te posljedice manifestiraju kroz prazninu koja zjapi među stihovima, prazninu koja odjekuje uzalud dozivajući glasove kojih više nema. Međutim, to nisu crne pjesme, one se ipak naslanjaju na neku vrstu moralne pouke same sebi, proizvodeći tako prostor za budućnost, tj. budućnost lirskog subjekta koji stoji nad svojim osjećajima, koje preispituje. Sve pjesme svoj karakter crpe iz unutrašnjeg čovjekovog ne/prihvaćanja gubitka kao konačnosti i gubitka kao nemogućnosti sastavljanja. Dakle, emocije i strahovi retroaktivno djeluju na sjećanja. Čovjek najtamnije i najstresnije situacije u životu zatomljuje, pušta da ih podsvijest smjesti na sigurno polje. U ovim pjesmama autorica lirskim subjektima provocira upravo ono što stoji kao podsvijest, suočava se sa stvarima koje su neizbježne i sjećanja na taj način bilježi, oživljava i ovjekovječuje.

Pjesma u ovom slučaju postoji kao posrednik između nebesa i zemlje, odnosno kao magija koja nadmašuje granice čovjeka. Cilj lirskog subjekta je da poruši granice ljudskog uma, da se suoči s traumom gubitka vraćajući se korak nazad. Zbog toga su česti motivi pjesama sjećanje lica, baziranje na osmijeh kao najsvjetliju točku onog čije odsustvo boli. S tog polja se kreira prostor za moguću budućnost. Strah, patnja, praznina se zamjenjuje stihom koji pamti. Stoga je i naslov zbirke Anđeli ne blijede simboličan. Anđeo je simbol čistoće, nepremostive  visine i vječnosti, stoga je čest motiv u religijskim tekstovima kao put kojim se teži, kao mehanizam koji upravlja emocijama, koji daje neku vrstu utjehe, ako je ona moguća, u trenutku gubitka. U svakom slučaju bi bio jedino rješenje ili spas za one koji su suočeni s gubitkom nekoga. S druge strane, čovjek mu postaje suprotnost, odnosno onaj manjkavi dio koji nije savršen, kome je urođeno da pati, da osjeća i da prolazi, odnosno da nije trajan. Gledajući čovjeka iz te pozicije, pozicije nemoći, stih postaje magija kojom autorica pokušava dignuti lirskog subjekta do visina anđela, a to čini tekstom. Običan čovjek zaboravlja pojedinosti, ali traume i strah ostaju u tragovima koji opsjedaju.

Drugo dio bi se mogao odnositi na tekst jer sve zapisano ne blijedi, odnosno preuzima funkciju pamćenja i sjećanja. Stihovi ove zbirke se mogu promatrati kao intimni, individualni pokušaj da se upiše trag koji se neće moći obrisati, i on kao takav postaje kao anđeo ili upućen anđelima.

 

Navikla sam već pisati za one koji odlaze

već dugo sanjam anđele

i punim listove stihovima boli

 

     Ovi stihovi kazuju upućenost lirskog subjekta  na onog kome se obraća. Stihovi boli, kako ih autorica naziva su zapravo i stihovi rasterećenja boli jer su upućeni anđelima. Na ovom mjestu se lirski subjekt predaje mitsko/religijskoj priči o pronalasku mira nakon smrti, a to bi moglo biti možda jedino rješenje za prihvaćanje stvarnosti onakve kakva jeste, prizemljena i teška. Anđeli ne blijede jedino kao tekst, odnosno upisani u tekst. Tako rasterećeni, promatraju se kao opomena i kao sjećanje kojeg neće nagristi zaborav. Poezija unutar ove zbirke bi se u jednom  trenutku mogla promatrati kao paradoks samoj sebi, jer upisuje najteže emocije da bi ih spriječila od gubitka, još jednog gubitka, a to je suprotno onome što čovjek nesvjesno pokušava, tj. da se odbrani od takvih stanja. Međutim, to je samo na prvi pogled, dublje, pjesme zapravo provociraju sjećanja prije gubitka kako bi ih upisale u sebe kao nešto lijepo, ali ipak s naznakom da je prošlo. Na ovaj način se sprječava taj drugi mogući gubitak, ne fizičke razdvojenosti, nego gubitak u pamćenju.

Gubici s kojim se suočava niz sličnih lirskih subjekata, kroz glas osobe koja u prvom licu traga za mirom u sebi, se mogu podijeliti u dvije grupe: u grupu gubitaka kojim nema povratka, koji se vezuju za osobe koje su „postale anđeli“ i grupa gubitaka koji se vezuju za emocionalnu razdvojenost muškarca i žene, kao odbijanje, kao platonska ljubav ili kao nemogućnost ispunjenja ljubavi. Prva grupa je konačna, ona pripada visinama i autorica tim sjetnim tonom i počinje zbirku. Svoje anđele lirski subjekt  imenuje, prisjeća ih se, oživljava ih sjećanjem i to sjećanje razrađuje do tančina da bi ih učinio/la vječnim jer samo tako mogu manje boljeti. Time bi lirski subjekt skinuo sa sebe osjećaj krivice koja stoji u običnosti čovjeka, tj. u mogućem zaboravu koji čuči u svakom čovjeku.

U drugi red bi spadale pjesme koje pokazuju više odsustvo nekoga, nego njegov gubitak. Takvo odsustvo je iskazano emocijama žene, odnosno lirskog subjekta koji pati i koji pokazuje podnošenje nečijeg odsustva. U pjesmama gubitka, emocije su čvrste, završene, dok su ovim pjesmama u potpunosti rastrojene. Biće čovjeka je nespojivo, suviše pojedinačno jer kao takvo ne može ostvariti zajedništvo kakvo se ostvaruje u vezi s drugim, voljenim bićem.

 

Sjetiš li se ponekad nas

kad te život stegne u okove

kada te sadašnjost guši

 

Zbirka je uvezana pjesmama koje progovaraju o sličnim temama, pa stoga i funkcionira kao cjelina koja u sebe unosi niz sličnih motiva. To su motivi bijele ruže, anđela, svijeće koji aludiraju na hladnoću i čistinu, ali i konačnost - smrt. S druge strane, česti su izrazi ponavljanja riječi kao što je smijeh, osmijeh, sreća, koji se vezuju za prethodni period ili za sjećanje.

Ovom zbirkom autorica pred čitaoce ne donosi samo sazrelu ljubav, stihove sreće ili opisa stvari, nego stanje čovjeka, duboku emociju, ispisivanje traume življenja, ali u svim stihovima koji djeluju turobno i emocionalno skrhani, oni ipak žude život, sreću i ljubav.

 

U Tešnju, 13. 10. 2016.

Elmira Kadušić, prof.