Analitika pisane riječi kroz impresiju pročitanog

100.00kn


Back Cover

Bez obzira na pojačani interes u području poezije, ona ipak ne dominira ovom zbirkom kad su u pitanju književni prikazi. Da se, stoga, uočiti kako predmet bavljenja ove autorice kada su u pitanju književno-kritički tekstovi, nije samo poezija, nego i proza, a sa svakim sljedećim prikazom Mišić pokazuje kako ozbiljno pretendira baviti se kritikom. Pažnju plijeni i svojom organiziranom sustavnošću kada je posrijedi analiza književnog teksta te se već nazire njezin ujednačen i prepoznatljiv pristup istom. Bez obzira je li joj ponuđen roman, zbirka noveleta, pripovijetka ili, nešto bliža joj, poezija, ona kod kritike pokazuje sigurnost i autoritativnost izgrađujući se u potpunosti u književnom svijetu. Zamjerka ostaje jedino ukočenost u njezinoj književnoj kritici koja priječi put svakoj spontanoj i usputnoj reakciji ili komentaru, ali to je, vjerujem, isprika prvih koraka koja će sa iskustvom nestati.

Ne susrećemo se često na ovom području, to jest u pisanju književno-kritičkih tekstova, s tako mladim, a neobično zrelim autorima te je Marija Mišić, mislim da neću pogriješiti ako kažem, među rijetkim primjercima koji bi uistinu mogli pomladiti književnu scenu u svakom smislu – i kroz vlastito stvaralaštvo, i kroz osvrte na stvaralaštvo drugih. Upravo zbog toga, knjiga Analitika pisane riječi kroz impresiju pročitanog zaslužuje svoje mjesto na policama hrvatskih knjižnica.

 

Ilija Matić

Kategorija:

Description

Bez obzira na pojačani interes u području poezije, ona ipak ne dominira ovom zbirkom kad su u pitanju književni prikazi. Da se, stoga, uočiti kako predmet bavljenja ove autorice kada su u pitanju književno-kritički tekstovi, nije samo poezija, nego i proza, a sa svakim sljedećim prikazom Mišić pokazuje kako ozbiljno pretendira baviti se kritikom. Pažnju plijeni i svojom organiziranom sustavnošću kada je posrijedi analiza književnog teksta te se već nazire njezin ujednačen i prepoznatljiv pristup istom. Bez obzira je li joj ponuđen roman, zbirka noveleta, pripovijetka ili, nešto bliža joj, poezija, ona kod kritike pokazuje sigurnost i autoritativnost izgrađujući se u potpunosti u književnom svijetu. Zamjerka ostaje jedino ukočenost u njezinoj književnoj kritici koja priječi put svakoj spontanoj i usputnoj reakciji ili komentaru, ali to je, vjerujem, isprika prvih koraka koja će sa iskustvom nestati.

Ne susrećemo se često na ovom području, to jest u pisanju književno-kritičkih tekstova, s tako mladim, a neobično zrelim autorima te je Marija Mišić, mislim da neću pogriješiti ako kažem, među rijetkim primjercima koji bi uistinu mogli pomladiti književnu scenu u svakom smislu – i kroz vlastito stvaralaštvo, i kroz osvrte na stvaralaštvo drugih. Upravo zbog toga, knjiga Analitika pisane riječi kroz impresiju pročitanog zaslužuje svoje mjesto na policama hrvatskih knjižnica.

 

Ilija Matić

Reviews

Urednička recenzija

ISTANČANE NIJANSE

 

Nezahvalno bi bilo da ne kažem na početku nekoliko riječi o samoj autorici i ne ukažem najprije na njeno vlastito književno stvaralaštvo. Tek zatim mogu se osvrnuti i na njezino posljednje djelo, na ovu zbirku prikaza. Marija Mišić novije je ime u svijetu književnosti, ali svojim angažmanom pokazuje da ima ozbiljnu namjeru u tom svijetu ostati. Na književnu scenu stupila je još kao studentica 2013. godine s refleksivnom poezijom sazdanom u tri ciklusa zbirke naziva Crne orhideje te pobrala pozitivne kritike. Istom putanjom, vrijedno i kvalitetno, nastavila je stvarati i dalje te je do sada u svoju bibliografiju upisala pet naslova; uz knjige refleksivne poezije, javlja se kroz iskustvo majčinstva jedna knjiga pjesama namijenjena djeci, a zatim slijedi ova zbirka koja je pred nama. Ta knjiga prvi je njezin korak u svijet književne kritike, ali dok su prvi koraci često teški i nesigurni, mogao bih reći da se Mišić i u ovom području poprilično dobro snašla.

Pri prvom doticaju sa zbirkom prikaza Analitika pisane riječi kroz impresiju pročitanog, iz pera mlade književnice Marije Mišić, nisam se mogao oteti dojmu kako je ona svakom svom književnom prikazu pristupila školski, shvaćajući zadatak kritike vrlo ozbiljno. Svako djelo je, bez obzira kojoj književnoj vrsti pripada, temeljito raščlanila i pomno proučila svaki njegov segment. Najprije pojedinačno, a zatim zaokružujući dijelove u cjelinu, Mišić zauzima kritički stav prema ponuđenom i podastire informacije o sadržaju zadržavajući se na istaknutijim točkama. Raduje me posebno što u pristupu književnom djelu vidim tendenciju lijepom i pozitivnom jer pravi kritičar, osim što mora znati ukazati na slabosti i mane djela, mora znati uočiti i one dobre strane. Manipulirajući zatim s ta dva vida mora ponuditi konstruktivnu kritiku, kako izdavaču djela ili čitateljskoj publici ako je knjiga već otisnuta, tako i autoru. Bez te komponente konstruktivnosti kritika ionako nema smisla, postaje kritika radi kritike same i ne pridonosi ničemu. Ono što također smatram pohvalnim kod ove mlade kritičarke svakako je njezino raspolaganje potrebnim činjenicama čime potvrđuje svoju ozbiljnost u ovom području književnosti te se i ova knjiga, iako njezin prvijenac u području književne kritike, nameće kao ravnopravan čimbenik uz knjige poezije koje su već potvrdile svoju vrijednost. Njezine recenzije redovito su potkrijepljene činjenicama, objektivne, i trude se dati nepristranu ocjenu svakom književnom djelu kroz kritičku analizu strukture i sadržaja, opseg djela, jezične elemente, a zatim i detaljne karakteristike pojedine književne vrste. Tako u ovoj knjizi imamo književno-kritičke tekstove nastale tijekom ove i prošle godine objavljene u knjigama pri biblioteci Aldo, Slavonski Brod. Što se recenziranih djela tiče, riječ je gotovo uvijek o mlađim, neafirmiranim autorima koji tek stupaju na književnu scenu. Zbirku otvara dojmljiv prikaz pod naslovom Evokacija propasti i nestajanje među stihovima napisan za zbirku poezije Mrtvac, poetski prvijenac mlade autorice Vedrane Harak, koji prikazuje istančani Marijin osjećaj za poeziju u području koje, kako sam već rekao, i sama stvara. Bez obzira na pojačani interes u području poezije, ona ipak ne dominira ovom zbirkom kad su u pitanju književni prikazi. Da se, stoga, uočiti kako predmet bavljenja ove autorice kada su u pitanju književno-kritički tekstovi, nije samo poezija, nego i proza, a sa svakim sljedećim prikazom Mišić pokazuje kako ozbiljno pretendira baviti se kritikom. Pažnju plijeni i svojom organiziranom sustavnošću kada je posrijedi analiza književnog teksta te se već nazire njezin ujednačen i prepoznatljiv pristup istom. Bez obzira je li joj ponuđen roman, zbirka novaleta, pripovijetka ili, nešto bliža joj, poezija, ona kod kritike pokazuje sigurnost i autoritativnost izgrađujući se u potpunosti u književnom svijetu. Zamjerka ostaje jedino ukočenost u njezinoj književnoj kritici koja priječi put svakoj spontanoj i usputnoj reakciji ili komentaru, ali to je, vjerujem, isprika prvih koraka koja će sa iskustvom nestati.

Ne susrećemo se često na ovom području, to jest u pisanju književno-kritičkih tekstova, s tako mladim, a neobično zrelim autorima te je Marija Mišić, mislim da neću pogriješiti ako kažem, među rijetkim primjercima koji bi uistinu mogli pomladiti književnu scenu u svakom smislu – i kroz vlastito stvaralaštvo, i kroz osvrte na stvaralaštvo drugih. Upravo zbog toga, knjiga Analitika pisane riječi kroz impresiju pročitanog zaslužuje svoje mjesto na policama hrvatskih knjižnica.

 

Ilija Matić