Čitajući stihove navedene pjesničke zbirke i osluškujući označioce ritma neostvarene ljubavi, pred čitaoca iskrsava vizija iskustva i pamćenja ljudske duše u metamorfozi, dijalektici i gradaciji ljubavi i ljubavnog bola. Stoga nije iznenađujuće što su napisani stihovi obremenjeni označiocima i pojmovima koji impliciraju stanje jednostrane i neuzvraćene ljubavi, ljubavne patnje, a kroz izražavanje lirskog subjekta i njegove slike o sebi u prošlosti i u sadašnjosti. No, proces dijalektike ljubavi i stanja duše lirskog subjekta donosi nam i potvrđuje činjenicu da je ljubav čudo, naša nepoznanica koja nikad ne prestaje, ne nestaje, već se samo potiskuje, transformiše i preobražava i odijeva u druga i drugačija, ljepša ruha čovjekove duše… – o djelu je, između ostalog, rekla recenzentica knjige Fikreta Jašić, mr. komparativne književnosti i bibliotekarstva, te pozvala čitatelje na uživanje u predivnoj poeziji ove mlade pjesnikinje.